Pored podizanja djeteta, zaposlena je, ima supruga i vodi domaćinstvo.
– Neki bi rekli da su svi takvi. Vjerujem da su mnoge žene iste kao i ja, ali nekako ove riječi umanjuju ono što radimo, jer se to od nas očekuje. Vjerujem da nijedna žena koja je u sličnoj situaciji kao moja ne očekuje pohvale, ali priznanje ne bi škodilo, takva vrsta razumijevanja – objasnila je ona i dodala:
– Postala sam majka u ranim tridesetim. Jedina stvar koja me čini da se slažem da je možda prekasno je fizička spremnost. Umor, taj umor koji još uvijek imam, godinu i po dana kasnije, to je neopisiv osjećaj. Mlađe majke lakše tolerišu taj dio – priznaje ona.
“Porođaj mi je bio traumatičan”
Kako je rekla, smatra da nikada nije lako postati i biti majka, bez obzira na godine.
– Moja trudnoća je bila izazovna, porođaj je bio veoma traumatičan i moj fizički oporavak je trajao mjesecima. Mentalno, bojim se, nikada se neću oporaviti. Prva tri mjeseca života mog sina bila su mi najteža. Sve pripreme, knjige, savjeti od voljenih, ništa me nije moglo pripremiti za ono što me čeka. Ljubav prema djetetu je nemjerljiva, jednostavno neopisiva. Ali koliko tako malo, lijepo stvorenje može svakodnevno izazvati strah, nesigurnost, suze i samoispitivanje je neočekivano – ne krije ona.
Kako je ispričala za sajt zagreb.info prva promjena pelena u bolnici trajala je oko 10 minuta. Ispričala je da nije mogla da se sagne zbog bolova u kičmi.
– On je vrištao, plakao, druge mame u sobi su te gledale, pomislila sam da me osuđuju, jer nisu bile prvorotke poput mene… Bila sam malo zavidna, jer su znali sve o bebama, odmah su dojili i promijenili novorođenče i znali kako da ih uspavaju… Samo sam pogledala svog sina, zabrinuta kako ću sve to uraditi sam kad dođem kući.
Priznala je čega se stidi
Ova žena iz Zagreba ne krije da se od trudnoće nije dobro naspavala i vjeruje da će sačekati još nekoliko godina na taj “veličanstveni trenutak”.
– Sada kada razmišljam o našim prvim nedjeljama i mjesecima, ne mislim da je bilo tako loše, ali bilo je svega. Danas je slika potpuno drugačija, svaki dan je nova avantura, nešto novo se uči, savladava, pokazuje… Najljepši zvuk na svijetu je dječji smijeh, iskren, iz srca. To me zaista hrani, kao i ti mali, topli zagrljaji. Na taj način se zaboravljaju te neprospavane noći, sati plača, šavovi nakon porođaja, sve – istakla je ona.
Priznaje da joj je svaki dan novi izazov i da se stidi da prizna neke stvari.
– Stidim se da priznam, ali počela sam da krijem neke slikovnice koje mi donosi 20 puta dnevno da mu čitam, a nakon pola rečenice on okreće stranice i tako dalje. Ili se takmičim sa sobom, mogu li pročitati stranicu prije nego što je ona okrene. Već znam sve priče napamet – iskrena je ona.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu