Procjenjuje se da je u toku ovog procesa, koji je dogodio prije 5,96 do 5,33 miliona godina, nivo vode Sredozemnog mora bio oko jedan kilometar niži nego u Atlantskom okeanu.
Ovaj događaj je pokrenut pomijeranjem evropske i afričke kontinentalne ploče, zatvarajući današnji Gibraltarski moreuz i odsijecajući Mediteran od Atlantskog okeana.
Samim tim, morska voda nije stizala u sredozemni basen, kao protivreakcija isparenju, i nivo vode je opao za 70 odsto, čime se Mediteran pretvorio u dva slana jezera odvojena kopnenim mostom, koji se proteže od vrha Italije do sjeverne Afrike.
Skoro milion kubnih kilometara soli akumulirano je za manje od 700.000 godina, a naučnici, čija je studija objavljena u ”Nature Communications”, identifikovali su dvije faze u kojima se dogodio ovaj proces.
Oni su analizirali sastav izotopa hlora u soli sa morskog dna kako bi procijenili brzinu kojom se halit (natrijum-hloridna so) taložio i prešao u čvrsti oblik iz rastvora.
Otkrili su da se tokom prve faze, koja je trajala oko 35.000 godina, taloženje soli dogodilo samo u istočnom Mediteranu „izazvano ograničenjem odliva Sredozemnog mora u Atlantik“.
Kako tvrde naučnici, nakon te faze došlo je do potpune izolacije Sredozemnog mora, kada je počelo još brže isparavanje vode.
Naučnici procjenjuju da je čitav proces isparavanja trajao manje od 10.000 godina i za to vrijeme nivo mora opao je između 1,7 i 2,1 kilometara na istoku i za oko 0,85 kilometara u zapadnom Mediteranu.
– Sliv istočnog Mediterana izgubio je do 83 odsto zapremine vode, a veliki dijelovi njegovih ivica su isušeni – tvrde naučnici.
Mesinska kriza saliniteta je okončana velikom erozijom koja je omogućila protok vode iz Atlantika, a procjenjuje se da je nivo vode Sredozemnog mora rastao više od 10 metara dnevno na vrhuncu ovog događaja, poznatog kao megapoplava Zanklin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu