U prilog ovoj tvrdnji, Ujić je istakao da trenutno u BiH boravi oko 2.000 migranata u privremenim prihvatnim centrima, čiji je kapacitet oko 5.500 ljudi.
– Imamo i oko 200 do 250 ljudi koji se kreću prema granici EU, ali ako uzmemo u obzir kakva je situacija bila ranije, jasno je da smo u posljednjih godinu i po uradili veliki posao – pohvalio se Ujić.
Mobilni timovi
On je istakao da je napredak postignut zahvaljujući saradnji s Međunarodnom organizacijom za migracije IOM, ali i sa Graničnom policijom i MUP Republike Srpske, Federacije BiH i kantona.
Ujić je posebno pohvalio mobilne timove koji su prije pet mjeseci uspostavljeni u okviru projekta “Unapređenje pomoći migrantima i podrška lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj”. Ova projekat provodi IOM u BiH, uz finansijsku podršku Vlade Norveške.
Uz pomoć mobilnih timova, kako ističe Ujić, lakše je otkriti ilegalne migrante i ustanoviti odakle su ušli u BiH, a tako će biti omogućeno da readmisijom budu vraćeni u zemlje iz kojih su došli.
– Manje ćemo viđati ilegalne migrante na ulicama, brže ćemo dolaziti do njihovih biometrijskih podataka, odnosno brže ćemo ih registrovati i prevoziti u privremene prihvatne centre – objasnio je Ujić.
Šta se promijenilo?
Sve u svemu, država izgleda ima ozbiljnu namjeru da migrante vrati odakle su došli, ne samo u zemlje iz kojih su ušli u BiH, a geografija kaže da to mogu biti samo Srbija i Crna Gora, nego i u zemlje njihovog porijekla.
Šta se to tako bitno promijenilo pa da BiH za godinu i po pređe put od potpunog haosa i prebacivanja „loptice“ odgovornosti sa jednog na drugi organ vlasti do „uspješno urađenog posla“? Da li su čak i migranti, koje je nevolja natjerala da napuste svoje zemlje, počeli u širokom luku zaobilaziti BiH? Ili je u pitanju promjena politike EU?
Gorana Mlinarević, pravnica i aktivistkinja, koja se godinama bori za ljudska prava ljudi u pokretu, kaže da „tu ima svega“, ali da u BiH država nikad nije bila ključni faktor u kontrolisanju takozvane migrantske krize.
– Oni su samo radili ono što im naredi međunarodni faktor. Tako je vjerovatno i sada – kaže ona.
Podsjeća da je, istina, prošle godine u BiH bilo svega oko 16.000 ljudi u pokretu, ali da je i 2019. godine, kada je kriza bila na vrhuncu, u zemlji bilo svega 30.000 izbjeglica i migranata, što, kako kaže, „ne može biti ozbiljan problem za ozbiljnu državu“.
Deportovanje
Podsjeća, takođe, da je lani u BiH stiglo najviše ljudi iz Avganistana, njih oko 6.000, ali da, bez obzira na katastrofalnu situaciju u toj zemlji, nijedan Avganistanac nije dobio azil u BiH.
– Pošto BiH radi na tome da se s Avganistanom postigne sporazum o readmisiji, nije isključeno da će ti ljudi biti vraćeni u domovinu iz koje su pobjegli i u kojoj vladaju talibani – kaže Mlinarevićeva.
Podsjeća i da je migrantski kamp Lipa prebačen u nadležnost Ministarstva bezbjednosti BiH, te da se ljudi u pokretu sve češće upućuju upravo na tu destinaciju.
– Vjerovatno će ih sve sakupiti u Lipi, pa odatle deportovati, uz finansijsku podršku EU. Tako će BiH ispasti surova i bezdušna balkanska država, koja je presudila izbjeglicama i migrantima, dok će se Brisel, kao i do sada, praviti nevješt – zaključuje Gorana Mlinarević.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu