Napisao je ovo profesor ustavnog prava Milan Blagojević, u kolumni koju je prenio BN, podsjećajući da je Sud u Strazburu još 2007. godine, u predmetu Dušan Berić i ostali protiv BiH zauzeo stav da se Evropska konvencija o ljudskim pravima (na koju bi se i Dodik pozivao ako izjavi predstavku Evropskom sudu) ne može tumačiti tako da se radnje strana ugovornica (zemalja članica PIK) obuhvaćene rezolucijama Savjeta bezbjednosti, (u šta spadaju i odluke OHR u predmetu Berić, što bi danas bio Šmitov zakon o neizvršenju odluka visokog predstavnika), mogu podvrgnuti ispitivanju od strane Evropskog suda.
– Drugim riječima, Evropski sud za ljudska prava je u toj svojoj odluci iz 2007. godine rekao da on iz navedenog razloga ne može odlučivati o odlukama OHR (što bi danas bilo i Šmitovo krivično djelo neizvršenja odluka visokog predstavnika na kojem počiva osuđujuća presuda Suda BiH u predmetu protiv Milorada Dodika), tj. ne može ih podvrgnuti svom preispitivanju, pa je zbog toga tada odbacio predstavku Berića kao nedopustivu – kaže Blagojević.
Ključno u toj odluci Evropskog suda, pored već rečenog, je, nastavlja Blagojević, da Evropski sud svoju odluku iz 2007. godine donosi smatrajući da je bitno to što su radnje OHR, u stvari radnje strana ugovornica, a to su zemlje članice PIK, jer je, kako stoji u toj odluci, Savjet bezbjednosti UN imao pravo da uvede međunarodnu civilnu upravu u BiH, a da izvršavanje te uprave, što znači i imenovanje međunarodnog civilnog upravnika (visokog predstavnika) povjeri državama članicama PIK (stav 27. odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Berić).
– Navedenu odluku Sud je donio glasovima svih članova svog vijeća, dakle jednoglasno, a to znači i glasom tadašnje sutkinje iz BiH u Evropskom sudu za ljudska prava – zaključio je Blagojević.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.