Politika

Milić o psihološkoj mobilizaciji stanovništva: Bukača koji su POZIVALI NA ORUŽJE nigdje nije bilo u odbrani naroda

Malo je onih koji mogu da ostanu imuni na sve češće pominjanje nemira, sukoba, pa i novog rata u BiH, a Dodikov savjetnik, Milan Tegeltija, čak tvrdi da je u Federaciji BiH „u toku psihološka mobilizacija stanovništva za sukob“.

Milić o psihološkoj mobilizaciji stanovništva: Bukača koji su POZIVALI NA ORUŽJE nigdje nije bilo u odbrani naroda
FOTO: DNEVNICK PORTAL/YOUTUBE/SCREENSHOT

Tegeltija je na Tviteru napisao da, istovremeno, Zapad satanizuje Srbe i zauzima stranu.

– Ako ih niko ne zaustavi, bošnjački lideri kad-tad proizvešće recipročan odgovor, a onda je cijeli region vrlo blizu tragedije. Sarajevo hitno mora da zaustavi ratni retoriku – smatra Tegeltija.

Naravno, nije on jedini koji to govori i koji primjećuje da su ratni stavovi ovaj put većinom vlasništvo Sarajeva. O tome šta znači psihološka mobilizacija stanovništva i koje su njene posljedice razgovarali smo sa doktorom psihologije, Aleksandrom Milićem.

– Na najvišem političkom nivou ne djelujemo adekvatno, ni sa jedne, ni sa druge, ni sa treće strane. To primjećuju i komentatori visokog ranga, ljudi koji se bave naukom, koji poznaju situaciju. Vidi se da je to više uzburkavanje stanovništva da bi se politički vrh na svim stranama, na neki način, zaštitio, obezbijedio sebi prosperitet na izborima. I onda to razvija strah od nacionalne ugroženosti na bilo kojoj strani. Tako da nam se pojavljuje ispoljavanje nacionalizma, nažalost, kod mladih ljudi, kod ljudi koji nisu učestvovali u tome. Psihološki je tako. Dakle, čista zloupotreba stanovništva, ne samo zbog neadekvatnog političkog reagovanja, nego i da bi se zaštitili visoki lični interesi, materijalne prirode  – kaže Milić za Srpskainfo.

On podsjeća i na riječi duhovnika koji su poručili da na konfliktima ne možemo stvarati ništa dobro.

– Imamo svađe sa nivoa vrha koje su providne, koje su, ja bih rekao, orkestrirane, dogovorene, režirane, i to narod ne prepoznaje; narod se jednostavno inficira nacionalističkim doživljajima, stavovima, osjećajem ugroženosti. Narod ne reaguje tako zato što to želi, nego što se plaši i osjeća potrebu obrane od onih drugih ili trećih. Nedostaje nam dobra, realna analiza na sve tri strane, ali niko ne sluša visokoobrazovane, naučne, etične ljude, ne daju im riječ, nego samo imamo političko nasilje nad stanovništvom, koje dovodi do pozicije ugroženosti. To nekome štima. I ako bi došlo do nereda, onda će upravo taj vrh izbjeći bilo kakvu odgovornost. Ovdje je cilj ne da se naprave funkcionalnosti zajednice, nego disfunkcionalnost. Vidi se po svim analizama da je to katastrofalno rukovođenje narodnim masama – tvrdi Milić.

Pročitajte još

Na koji način reaguje čovjek ili društvo u takvom stanju svijesti, odnosno straha?

Najviši nivo traume, straha je životna ugroženost. Mi stvaramo scenario da su ljudi životno ugroženi. Onda moramo razumjeti i one koji su na bilo koji način nekontrolisani, bilo da je to u Federaciji, Srbiji, Srpskoj ili bilo gdje. Ljudi se osjećaju ugroženim i onda pokazuju eventualno nekakav odbrambeni stav. Budući da sam poznavalac početka naših zbivanja, predratnih i ratnih, svi ti bukači, svi koji su jurili za oružjem, koji su pokazivali nacionalističke naboje, nigdje ih nije bilo u ratnim dejstvima i u odbrani naroda. Ne! Drugi su bili izloženi i prinudom. Nažalost, danas nam rukovode zemljom oni koji je nisu na takav način ni branili.

Rijetkost je da slušamo poznavaoce situacije, njen razvoj. Slušajmo profesore Ustavnog suda, profesore univerziteta, bez obzira da li su iz Federacije, Republike Srpske, Hrvatske. Ako je čovjek zdrav i normalan, on će objasniti narodu da ovo prelazi kontrolu ponašanja stanovništva. To je strašno! Stanovništvo po sebi nije zagađeno ako ga ne zagade političari.

Da li se slažete sa ocjenama da atmosfera u društvu liči na onu iz 1992. godine ili je to ipak pretjerivanje?

To je pretjerivanje. Prvo, mi smo svi pod kontrolom svjetskih snaga, u zavisnosti od njihovih interesa. To kažu kompetentni ljudi. To nije ono isto stanje, mada se i ono moglo prevenirati, ali je bilo prepušteno stihiji. Ne smije se ni ovo prepustiti stihiji. Ovde se mora stati. Citiraću patrijarha Porfirija, koji je rekao – ne možemo na takav način, izbacivanjem rogova, razvijati dobre međuljudske odnose sa drugima.

I kada radim s ljudima, ja ih učim da vrednuju šta nam je dobro, a da ne vrednuju šta je loše. Mi se samo bavimo nekim lošim, lošim. To nema veze sa otcjepljenjem, to nema veze sa slobodom, to ima veze samo sa ličnim interesom, na sve tri strane. Bez obzira kako će to neko protumačiti. Predstavnici medija imaju jako dobre teme; kada biste išli samo s vašim temama, mi bismo imali bogat program, proaktivan, prosperitetno djelovanje. Ne daju! U emisijama nema ljudi koji će govoriti realno, nego imate samo ove neuke ljude, neznalice, nepoštene ljude, kradljivce, lopove, otimače imovine. To narod vidi. Intelektualci su spriječeni, sistem im ne da da učestvuju, da govore, podložni su vrijeđanjima, napadima, etiketiranju da su loši. Postalo je sramota biti obrazovan, biti profesor univerziteta, biti poznavalac medicine, postalo je sramota biti učen čovjek.

Ama, ljudi, bez znanja, etike i rada nemamo prosperiteta!

Prihvati notifikacije