Sve je krenulo jednim postom na Fejsbuku, koji je inicirala Miodragova djevojka Ljilja, znajući koliko on čezne da pronađe svoje roditelje. U tom postu tražila se Miodragova majka.
– Pozdrav, zanima me da li neko možda zna Biljanu Nikolić iz Slepčevića, kod Šapca, rođenu 26. janura 1988. godine. Koliko znam imala je petoro dece, nisam 100 odsto sigurna jer ih je Centar za socijalni rad razdvojio 2010. godine, kad su bili jako mali. Traži je njen sin Miodrag Nikolić – počinjao je ovaj post, uz još nekoliko teških detalja poput onog da je Miodrag imao samo godinu dana kada je predat Centru za socijalni rad.
Raskol porodice 2010. godine
Ekipa Telegrafa uspjela je da dođe do ovog emotivnog i hrabrog dečka koji je ispričao da je rođen 2009. godine i da je bio najmlađe od petoro djece Biljane i Dejana. Majka i otac se nisu slagali i ona mu nije rekla da se porodila sa mnom, dok je on “trbuhom za kruhom” bio na putu – počinje svoju životnu tužnu ispovest ovaj šesnaestogodišnjak.
Kaže da ga majka ostavila te 2010. godine dok je bio beba i to nakon što je odbila da se pomiri sa ocem. Upravo to izmirenje je Centar za socijalni rad u Šapcu postavio kao uslov da Miodrag ostane skupa sa braćom i sestrama. Do toga, nažalost, nije došlo i nakon što otac nije stigao ni da ga prizna kao svoje dijete, on je roditeljima oduzet. Oca je tokom detinjstva uspio samo dvaput na kratko da vidi, ali se toga slabo sjeća. Nakon toga sam dat u hraniteljsku porodicu u Šapcu gde sam bio do svoje 14. godine. Slijedi premještanje za Beograd u Dom za djecu i omladinu – priča u dahu ovaj tinejdžer.
Od hranitelja do DomaNa pitanje kako pamti dane kod hranitelja ostao je uzdržan ali se u njegovom glasu osjetila neka seta. S druge strane, krajnje otvoreno je odreagovao po pitanju domskih uspomena.
– Tamo sam proživio strašne stvari. Pitate me za društvo da li sam stekao a ja i dan danas vučem ožiljke iz tog perioda. I fizičke i emotivne – priznaje Nikolić.
Od razarajućih laži do divnog obrta na Blagovijesti
A znate zašto? Zato što se nakon njene objave, simbolično, baš na praznik Blagovesti, 7. aprila, u komentarima na Fejsbuku oglasila sestra Miodragovog oca i klupko istine se odmotalo.
– Meni su rekli da je tata umro i da porodica generalno nije zainteresovana da ima ikakav kontakt sa mnom. Njemu su, s druge strane, kazali da sam dat u inostranstvo, na usvajanje. Nijedno ni drugo nije bilo tačno – sa tugom ali i razočarenjem u glasu govori Miki, kako ga familija sad od milošte zove.
Otac i sin su se, za sad, samo čuli telefonom, a Miki i brat Danijel, koji živi u Požarevcu sa ocem, su se i videli. Izlišno je i pričati kakav je to rolerkoster emocija bio. Sa ocem bi trebalo da se vidim za Uskrs. Obojica se radujemo jako. Otac posle svega krivi i sebe, mada, po meni, on nije kriv. On je hteo da se pomiri s majkom kad sam bio beba – iskren je ovaj tako mlad a tako preko noći sazreo mladić.
Stupili smo u kontakt i sa ocem. Nije imao snage da razgovara sa nama jer bi u svakom trenutko mogao “pući” od muke. Po svojoj snaji, Danijelovoj supruzi, preneo nam je suštinu. Kao što znate, Mikija je majka ostavila kad je imao godinu dana. Na početku, dva sina i jedna ćerka bili su kod oca, a druga ćerka i Miodrag su oduzeti od strane Centra za socijalni rad i dati u hraniteljske porodice. Sledeća “adresa” bio je dom u Beogradu – prenosi nam ova žena Dejanove reči.
Ćerku je otac uspeo da “izvuče” jer je stigao da je prizna, a Miodraga nažalost ne, iz pomenutih razloga, te je dete završilo u ustanovi u prestonici gde je bio sve do pre dve godine. Ćerka je na kraju odlučila da bude sa majkom.
Otac koji to nikada nije bio na papiru je to sve vreme želeo da bude u srcu. Hteo je i DNK tekst da radi. Znate koliko je strašno kad pomisli da je negde i prolazio pored sina a nije znao kako izgleda – kaže naša sagovornica.
Ali sada, nakon što je njegova, daće Bog, buduća snajka Ljiljana umešala prste, u njegovoj duši sivi oblaci su se razišli i ostalo je samo jedvačekanje da se sretne sa svojim Suncem. On je u šoku, i dalje ne može da veruje da priča sa svojim sinom a da će ga uskoro videti. Jako se raduje i želi, iako je Miki sad već veliki momak, da nadoknadi neke stvari koje je sa njim propustio jer nije bio uz njega u detinjstvu. Recimo, želja mu je da igraju fudbal – otkriva nam naša sagovornica želje svog svekra.
Postoji čak, i ideja, da se dogovori sa Miodragom da pređe kod njih u Požarevac da živi. Naravno, sa predivnom Ljiljom, bez koje ništa od ovoga nije bilo.
Ljubav čini čuda i spaja pokidane nitiDanas, kao što rekosmo, Miki živi u Obrenovcu sa svojom devojkom, oboje rade i veoma se vole i podržavaju jedno drugo. Ja radim od kuće i bavim se montiranjem videa, popravkom mobilnih telefona, programiranjem – otkriva nam ovaj divan mladić.
Kao što rekosmo, u duši Miodragovog oca meša se osećaj razočarenja zbog nepravde ali ga grize i krivica – da li je možda mogao ipaak nešto učiniti. Njegov sin ga ne krivi. Na posletku, možda je kriva sudbina koja krivo spoji ljude, jer kako nam nam naš sagovornik otkriva, mama i tata se zapravo nikada nisu dobro slagali. Dakle, godinama pre nego što je Miki došao na svet, dok su tu bili njegove starije sestre i braća. No, ista ta sudbina je očito spojila dve napaćene duše i to na kakvom groznom mestu. Ljiljana je rešila da iszbriše nekako Mikiju taj osećaj odbačenosti od svih.
– Miodrag nikad nije dozvolio da pokaže da je tužan, uvek je drugima pomagao i pokušao da svima stavi osmeh na lice. Ja sam još pre dve godine htela da probam da pronađem njegovu majku, ali nisam imala dovoljno informacija o njoj. Kad sam došli do njegovog izvoda iz matične knjige rođenih, zahvaljujući osoblju iz njegove osnovne škole, nije mi trebalo da dva put razmislim odmah sam postavila – priča nam Ljilja.
Kaže da je susret sa bratom bio jako emotivan, toliko da dugo nisu hteli da puste jedan drugog iz zagraljaja. Istom željom Miki jedva čeka da upozna oca, iako se svako veče gledaju na video poziv. A ona? Kako se ona osećala kad joj je “misija” uspela?
– Ja sam plakala od sreće i bila presrećna zbog njih. Srce mi je puno i konačno mogu da spavam mirno kad znam da ima nekog svog – priznaje nam ovo divno stvorenje.
Zahvaljujući njoj, sivi oblaci u Miodragovom životu, konačno su počeli da se razilaze i zamenili su ih mnogo vedriji dani puni nade i još veče ljubavi. Tu lepotu emocija koju čak i mi kojima su akteri ove priče stranci, vidimo jasno na licima, u pokretima, rečima ovo dvoje mladih. U vazduhu se oseća zaljubljenost, podržavanje, ali i neverovatna zrelost jednog šesnaestogodišnjaka i dvadesetetogodišnjakinje. Još jedan dokaz da prava ljubav zaista može čuda da napravi a u ovom slučaju spoji davno pokidane porodične niti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu