Svijet

"Mislila sam da ću umrijeti, mama bi me davila" Ispovijest djece koju su roditelji godinama DRŽALI VEZANE I U KAVEZIMA (VIDEO)

Svijet je ovih dana imao prvi put priliku da vidi kako je izgledao upad policije u kuću horora u Kaliforniji, u kojoj je bračni par trinaestoro svoje djece držao u kavezima.

"Mislila sam da ću umrijeti, mama bi me davila" Ispovijest djece koju su roditelji godinama DRŽALI VEZANE I U KAVEZIMA (VIDEO)
FOTO: ABC NEWS/YOUTUBE

Na snimcima se vidi kako policajac ulazi u kuću i nailazi na Dejvida Turpina i njegovu spurugu Luiz, a potom pronalazi djecu, od kojih je najmanje dvoje bilo vezano lancima za krevet.

– Šefe, imamo još jednu sobu ovdje ispred, dvoje djece je u krevetu – čuje se kako policajac govori u snimku.

Braća i sestre, koji su imali od 2 do 29 godina u trenutku kada su spaseni 2018. godine, izvučeni su iz kuće nakon što je njihova sestra Džordan, koja je tada imala 17 godina, uspjela da se izvuče kroz prozor i pozove policiju.

Na objavljenim snimcima čuje se i trenutak u kojem je Džordan pozvala policiju.

– Upravo sam pobjegla od kuće. Živim u porodici koja broji 15 članova i naši roditelji su nasilnici. Moje dvije male sestre vezane su lancima za krevet – čuje se kako Džordan govori.

Sada su se i te dvije sestre pojavile pred kamerama, spremne da ispričaju sve o traumama koje su proživjele dok su bile pod roditeljskim krovom. Jedna od njih, u intervjuu koji će ABC emitovati iduće nedjelje, kaže da za opis svega postoji samo riječ “pakao”.

Džordan je potvrdila sestrine riječi i rekla da su se svi više puta osjećali kao da su na ivici smrti.

–  Mama bi me davila, mislila sam da ću umrijeti – ispričala je Džordan.

Djeca iz porodice Turpin bila su redovno zlostavljana. Dejvid i Luiz bi ih tukli, izgladnjivali i davili. Kuća u kojoj su živjeli bila je puna prljavštine, a ljudski izmet se svuda osjeća.

Jedna od sestara tvrdi da su djeca znala da budu vezana lancima i po nekoliko mjeseci. Zlostavljanje je bilo toliko strašno da su kod djece zabilježeni poremećaji u razvoju i brojne zdravstvene tegobe, te dvije devojčice nikad neće moći da se ostvare kao majke.

Pročitajte još

Djeca su godinama trpela zlostavljanje, a za sve se saznalo tek u januaru 2018, kada je Džordan uspjela da pobjegne i o svemu obavijesti policiju. Oni su sa njom razgovarali duže od 20 minuta, jer je toliko bilo potrebno da im djevojčica objasni kako da je nađu, jer nikad ranije nije sama napuštala kuću.

Razgovarajući sa novinarkom, Džordan je rekla da se odlučila da obavi poziv jer je shvatila da su ona, njena braća i sestre bukvalno svakog trenutka sve bliže smrti.

– Bilo je ili tad ili nikad. Da mi se nešto tad dogodilo, bar bih umrla pokušavajući da nas spasim – rekla je djevojčica.

Nakon što su Dejvid i Luiz uhapšeni u januaru 2018, saznalo se šta su sve djeca trpela tokom godina.

Policajci su svjedočili da su im djeca rekla da im je bilo dozvoljeno da se istuširaju jednom godišnje.

Iz soba su jedino smjeli da izađu da bi jeli. Nekad bi dobijali tri, a nekad smo jedan obrok.

Djeci nije bilo dozvoljeno da se igraju kao druga djeca i nikad nisu imala igračke.

– Moji roditelji su mi ukrali moj život i ja sad pokušavam da ga vratim – rekla je jedna od sestara koja nije imenovana prilikom najave intervjua.

Ona je rekla da ne želi da neko njenu braću i sestre pamti kao žrtve, već kao borce.

– Hoću da kad neko čuje naše prezime kaže: “Bravo, oni su jaki. Nisu ih slomili. Mogu oni to” – rekla je devojka.

Džordan je rekla da je nakon spasavanja njen život potpuno drugačiji.

Okružni tužilac koji se bavio ovim slučajem takođe je intervjuisan. Rekao je da ga je ovaj slučaj bio natjerao da se ukopa u mjestu.

– Postoje slučajevi koje ne možete da zaboravite. Koji vas proganjaju – rekao je Majk Hestrin.

Dejvid i Luiz priznali su 14 krivičnih djela 2019. godine i osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora, sa mogućnošću izlaska na slobodu nakon 25 godina. Ostalo je da robijaju bar još 22 godine.

Njihovo trineastoro djece sklonjeno je od očiju javnosti dok je trajalo suđenje kako bi mogli da se oporave od svega što su proživjeli i kako bi im bilo omogućeno da se adaptiraju novim uslovima života.

– Neki od njih žive sami, u svom stanu, i istovremeno rade i školuju se. Neki volontiraju, idu u crkvu – rekao je Bičam tad i dodao da se svi redovno viđaju, piše Telegraf.rs.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu