Eleonora Arežina je rođena 9. juna 2010. godine i danas bi trebala da proslavlja 14. rođendan, ali njena majka nema mogućnost da je poljubi, zagrli, poželi joj najljepše želje i organizuje joj rođendan jer joj je na silu oteta od strane bivšeg muža 2017. godine. Majka i kćerka trpile su nasilje dok je porodica bila na okupu zbog čega Miroslava strahuje da joj je kćerka u opasnosti.
Kako je nestala Nora
Miroslava se za bivšeg muža Milana Arežinu udala u Danskoj, živjeli su u Berlinu, zatim u Beču gdje se rodila Nora, Budimpešti. U braku je Miroslava trpila muževljevo nasilje. Tokom brakorazvodne parnice, Osnovni sud u Subotici je u maju 2017. godine donio riješenje o hitnoj mjeri kojim se vršenje roditeljskog prava dodjeljuje Miroslavi da bi se izbjeglo dalje nasilje nad djetetom, ali ona je kćerku posljednji put vidjela te godine 20. novembra u Francuskoj školi u Beču, gdje su još živjeli. Tada Nora nestaje, otac je odvodi nekuda, a austrijski organi, prije svega Centar za socijalni rad u Beču, ali ni Interpol kome se za pomoć obratila Miroslava, nisu učinili ništa za očajnu majku. Od tada Miroslava ne zna ništa o tome gdje je i kako je njena kćerka koja bi upravo danas trebalo da napuni 14. godina, piše Blic.
Pismo majke djevojčici koje nema
U nadi da će njene najljepše želje stići do Eleonore napisala joj je pismo.
– Draga moja Nora, nedjelja, 9. jun 2024. godine, tvoj četrnaesti rođendan. Osam godina tuge, bola, straha, patnje. Neki ljudi sanjaju košmare, ti živiš košmar iz dana u dan. Umjesto riječi radosti na današnji dan, nadolaze očaj, strepnja, nemoć, nemir. Eleonora moja, naša, svi u tišini mislimo na tebe, čeznemo, patimo. U našim si molitvama – piše majka.
U pismu ističe da „predugo traje njena odsutnost, kao i neznanje svih u porodici da li je živa, kako izdržava nasilje, grubost, okrutnost i nehumanost otmičara, nasilnika bez savjesti“.
– U svakom nasilju bile smo zajedno. Nasilno otrgnuta od majke, punih sedam godina, Ti malo biće, dječija ranjiva duša, sama si, trpiš njegovo zlostavljanje. Kada jedan roditelj onemogući dijete da bude sa drugim roditeljem, sedam godina, hraneći se bolom majke i djeteta, tada je on spreman na sve, i da ubije. Znam da je tvoja jedina želja da budeš daleko od nasilnika, sa svojom majkom i porodicom. Ne znam da li ćeš ikada pročitati moja pisma, da li ćemo se sresti – napisala je Miroslava Babić.
Svi žele samo da se Nora vrati u Srbiju
U nastavku potresnog pisma, u koje je Blic imao uvid, piše da „umjesto čestitki za tvoj četrnaesti rođendan imamo samo jednu želju: da nam se vratiš u Srbiju, daleko od zlih i opasnih ljudi koji krše zagarantovana dječija prava zbog nasilnika i kriminalca“.
– Naše želje su skromne i male, kao kap vode u okeanu, ali nama znače sve. One donose život bez nasilja. Vrijeme tvoga odrastanja, ostaće zauvijek izgubljeno. Okruženi smo tvojim crtežima, čestitkama, slikama, olovkama, gumicama za kosu… Na tren zatvorim oči i vratim se u trenutke kada sam osjetila tvoj miris, vidjela tvoj osmjeh, kikice na glavi,.. Previše boli, srce se grči u grudima. Najbliži, baka, deka, ujko, Nađa moja su snaga da živim za dan kada ćeš se vratiti, da te zagrlim, poljubim ljubavi moja – poručuje majka iz Subotice.
Nepravda, razdvojenost, strepnja…
Miroslava Babić piše da njene kćerka nema nigdje i vjeruje da je dijete negdje zatvoreno na silu.
– Nema te u školama, nema vas nigdje… vjerovatno te drži zatvorenu, onaj koji te je oteo. Uvijek si ga se bojala, a on je tako “veliki i jak” počeo da demostrira silu na trogodišnjem djetetu. Kako opisati strah majke za dijete koje je u opasnosti? I kada se vratiš biće težak put pred nama. Predugo traje ovaj košmar, ova nepravda, razdvojenost, strepnja da bi se sročilo u jedno pismo. Tanak je papir da bi upio naše suze, lagan je da bi iznio našu tugu. Naša ljubav te čeka. Volimo te Eleonora – napisala je nesrećna majka.
Porodica male Nore moli sve ljude, naročito one koji žive u dijaspori, da ukoliko imaju bilo kakva saznanja o Nori ili njenom ocu da se jave.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu