Milić je nestao u periodu između marta i novembra 2020.godine, Božinoviću se gubi svaki trag 13.jula ove godine dok je Radojičić poslednji put viđen 2.avgusta 2022. godine. Ljudske kosti kod Pasi Poljane pronađene su 19. oktobra kada je jedan mještanin krenuo da preore njivu koja nije duže vrijeme obrađivana. Skelet je bio bez kostiju ruku i stopala koje su, kako se pretpostavlja, raznijele manje životinje. Nisu pronađena ni nikakva dokumenta već samo pantalone braon boje a ono što se do sada zna jeste to da je u pitanju muškarac stariji od 60 godina, da smrt nije nasilna i da je imao protetske radove na vilici, takozvane “mostove”, kojima su nadoknađeni nedostajući zubi.
Kako Blic saznaje, policija je na osnovu ovih nalaza suzila krug sa devet nestalih osoba iz niškog kraja na tri muškarca a sada se čeka DNK analiza koja bi mogla da razriješi misteriju jednog nestanka. Kako stvari stoje, od pomenute trojice nestalih, najveća je šansa da bi to mogao biti Slaviša Milić, mada, isto se tako može desiti i da misterija ostane neriješena.
Slaviša je u vrijeme nestanka imao oko 60 godina, živio je sam u Ćurlini, nije se ženio i nije imao djece. Po riječima mještana, sve je krenulo nizbrdo nakon smrti njegovih roditelja jer se uz sve životne nedaće povremeno odao i piću. Nakon što mu se zapalila kuća, zbrinut je martu 2020.godine u Doljevcu, u privremenom smještaju preko socijalnih službi a kada je tačno nestao nije poznato – policiji je nestanak prijavljen tek u novembru 2020.godine kada je to saznanje došlo do njegovog brata od strica Nebojše Milića.
-Moj brat od strica Slaviša je živio sam. Otac mu je umro u januaru 2012. a majka 2016.godine. Prvi put mu se 15.marta 2017.godine zapalila jedna kuća u kojoj je živeo, to je bila čatmara, a druga, tuglara, izgorjela je 14.marta 2020.godine. Ja nisam imao mogućnosti da ga primim pa ga je toga dana u Doljevcu zbrinuo Centar za socijalni rad. Bila je to godina korone, zabrana kretanja je važila od 17 časova a ja radim do 15.30, nikako nisam stizao da odem do Doljevca. Da je nestao, saznao sam tek u novembru te godine kada sam poslije registracije vozila svratio da ga obiđem i saznao da ga – nema. Nisu imali podatak ni kada je došao, niti kada je izašao. Sutradan sam otišao u policiju u Doljevcu i prijavio nestanak, priča Nebojša, brat od strica nestalog Slaviše Milića. On kaže da se više puta interesovao u policiji ali da nije bilo nikakvih novih tragova o Slaviši, sve dok mu prije nekoliko dana policija nije javila da je kod Pasi Poljane nađen kostur i da je potrebno da se uradi DNK analiza.
– Nekoliko dana prije nestanka Slaviša je izašao iz ustanove u kojoj je bio smješten a policajac ga je našao sa kesama na nogama na železničkoj stanici u Doljevcu, vratio ga nazad i obavijestio socjalnu službu. Poslije toga je opet izašao I nije se vratio. Nadam se da će se saznati šta se desilo sa njim. Kada su uzimali DNK rekli su da će rezultati biti gotovi za dvadesetak dana. Ja bih te kosti sahranio ako se ispostavi da je u pitanju moj brat od strica, da se makar zna gdje mu je grob. Nema on bližeg od mene, ni ja od njega, kaže Nebojša Milić.
“Nestao je kao da ga je zemlja progutala…”
Silvana Šemper, kćerka nestalog Dragoljuba Božinovića kaže da je i od nje uzet DNK, ali da ne vjeruje da je na njivi nađeno tijelo njenog oca.
-Prva informacija bila je da je na lobanji bilo zuba i neka protetika, a moj tata nije imao zube, niti je htio da nosi proteze. Po oceni policajaca to sužava postupak identifikacije, jer ako nije imao zube, ne bi trebalo da bude on, ali će ipak biti urađena DNK. Osim toga, moj otac je imao 84 godine a ova osoba je starija oko 60 godina. Otac je imao sive pantalone kada je nestao a ove su braon, ali kažu da vremenom može da se promijeni boja. No, ovaj detalj što se tiče zuba je odlučujući. Ako on to nije, a vjerujem da nije, znači da se teško nalaze nestali ljudi. To znači da mi idemo i dalje u agoniju, i dalje se ništa ne zna, priča Silvana.
Dragoljub je nestao na Bulevaru dr Zorana Đinđića u Nišu nakon što je iz kuće izašao na kratko, do obližnje apoteke. Budući da mu je zafalilo novca, vratio se do kuće ali, iako se kretao usporeno sa štapom, u apoteku više nije došao niti se vratio kući. Poslednji put su ga snimila kamere sa jedne trafike na autobuskom stajalištu.
-Šansa da je živ je nemoguća. Nada skoro da ne postoji, nije veća od 0,01 odsto. On nije imao ni novca ni garderobe, niti prijatelje gdje je mogao da ode. Gdje se on nalazi, ne znam… Izgleda da se nestali pronalaze jedino ako ljudi slučajno pronađu tijelo. Nadamo se da će slučaj nestanka da se razriješi, da se zatvori taj krug agonije. Stvarno je nezgodno da ne znate gdje vam je neko najbliži, šta se s njim desilo, gdje leži, da li mu neko nije naudio. To su bezbroj pitanja a nijednog odgovora. Od one noći nije bilo nijednog pravog traga. Bilo je dojava da je viđen u nekim dijelovima grada ali je provjerom i pregledavanjem kamera policija ustanovila da to nije on. Nestao je kao da je zemlja progutala, kaže Silvana.
I Danijela Petković, kćerka nestalog Slavoljuba Radojićića, ne vjeruje da je u Pasi Poljani nađeno tijelo njenog oca.
-Mislim da nije on, jer sam vidjela da se spominje spominju neki “most” da je imao na zubima urađen, a on to nema. Čim sam vidjela da se pominje da je čovjek koji je nađen imao “most”, shvatila sam da to nije moj otac jer on nema nijedan vještački zub. Osim toga, pominju se pantalone braon boje, a moj otac je imao farmerice kada je nestao. Ali, čeka se DNK pa će se tačno znati, priča Danijela.
Ona kaže da je od večeri kada je njen otac nestao, pronađen samo jedan trag o njemu, ali da ni nakon toga nije nađen.
-On je bio u Niškoj Banji na vašaru te večeri, kada je poslednji put viđen. Poslije 17 dana i pregledavanja kamera iz gradskih autobusa, utvrđeno je da je sišao u Vrtištu. Jedan čovjek je rekao da mu se učinilo da je takav čovjek ušao u putnički voz za Beograd, ali to nije potvrđeno. Inspektori su provjerili sa kondukterima, niko takvog izgleda nije ušao u voz. E sad da li je ušao ili ne to ne znamo, jer snimci u vozu se čuvaju samo dva dana. Možda je i ušao, ali da kondukteri nisu obratili pažnju. To je bilo još u avgustu, priča Danijela. Ona kaže da je sigurno jedino da je njen otac sišao iz autobusa u Vrtištu.
-Bila je noć 2. na 3.avgust, oko 22.40 , polazak iz Niša. Vrtište je u pravcu Popovca. Ide se: Popovac, Trupale, Vrtište. Autobus prolazi kroz Popovac, on je pogodio autobus ali je vjerovatno promašio stanicu. Vidi se na snimku da mu nešto nije bilo dobro u autobusu. E sad, šta se desilo, još se ne zna – izašao je iz autobusa u Vrtištu i nestao, povjerava se Danijela.
-Nadamo se da će se saznati šta se desilo, mada su mi rekli da postoji vjerovatnoća i da se tijelo nikada ne pronađe. Ima slučajeva da se čovjek nikada ne nađe, da je pao u neko zabačeno područje, rupu, bunar… Ima takvih slučajeva da se čovjek nikad ne nađe. Ne nadam se da je živ, previše je vremena prošlo. Ipak je to stariji čovjek, nije mlađa osoba pa da može negdje da bude. Nadam se da ćemo ga naći, bar da ga sahranimo dostojanstveno, da znamo gdje mu je grob. Idu jesenji radovi, možda neko nešto vidi. Tako je i ovo tijelo nađeno u Pasi Poljani, čovjek je pošao da raskrči travu jer se njiva nije radila. Apelujemo na ljude iz tog kraja da obrate pažnju i prijave ako nađu nešto, kaže Danijela.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu