Mašine su čistile do glavnog puta, a do domaćinstava se snalazio kako je ko mogao. Najvjerniji prijatelji u ovim teškim trenucima ljudima su bili volovi, koji su svakodnevno probijali snježne smetove.
– Nema puno domaćinstava, ovdje smo ostali moj brat i ja, svako od nas ima po par volova, nezamislivo je da u ovim surovim krajevima se boriš sam, moraš imati prijatelja u svemu. Zime surove same po sebi, kod nas na Kamenoj Gori temperature bude u plusu tek oko Đurđevdana. Bez bar jednog para volova zimi bi nam bile vezane ruke, sa njima probijamo namete i preko dva metra do glavnog puta. I zbog toga mogu reći da su najbolji prijatelji domaćinstva – kazao je za RINU, Predrag Čović zvani Vucko.
I kada snijegovi spadnu, muke Čovića koji su birali da žive daleko od civilizacije ne prestaju. Sa prvim zrakom sunca prvo namire stoku, a zatim i sebe. Prvo se položi hrana volovima, a tek onda se ide u malinjak ili u šumu, jer im je to jedini izvor prihoda koji je preostao.
– I zimi i ljeti su volovi su nam najvažniji. Kad okopni snijeg i završi se čišćenje, sa njima onda idemo u šumu i izvlačimo drva. Radimo po cijeli dan i to na mjestima na koje ljudska noga jedva da može i da kroči. Ali, mora da se radi – priča Predrag.
Na samoj granici sa Crnom Gorom, mještani Kamene Gore ne toliko često stižu da odu do grada, ali znaju da će do njih svratiti stalni gost.
– Kod nas poštar dolazi jednom sednično i pored pošte koju nosi, prije nego što krene pozove da pita šta nam treba od namirnica. I ako spremimo sve što treba njegova pomoć nam je jako dragocjena – zaključio je ovaj mještanin.
Iako tokom zime skoro nepristupačno, preko ljeta selo Kamena Gora je prepuno turista, a prema legendi posjetioci kad se upute na ovu lokaciju vodu ne nose, jer na ovom mjestu i dalje je očuvano preko 100 izvora zdrave, pijaće vode.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu