U godini u kojoj je obilježio 20 godina autorskog rada i 20 godina otkako je postao dirigent hora “Banjalučanke”, Matović je ostvario još jedan veliki međunarodni uspjeh na renomiranom horskom takmičenju u Rimu, objavio dvije zbirke autorskih kompozicija, ovogodišnji je dobitnik Zlatnog grba Grada Banjaluka za postignute vrhunske rezultate i uspjehe u oblasti kulture, dok je Banski dvor pod njegovim vođstvom zabilježio još jednu rekordnu programsku sezonu.
Nakon 20 godina aktivnog muzičkog stvaranja iza vas je impozantan stvaralački opusa koji sadrži više od 300 naslova i jedan ste od rijetkih kompozitora koji je pokazao da se podjednako dobro snalazi u različitim žanrovima, bilo da se radi o umjetničkoj muzici, primijenjenoj muzici ili muzičkom stvaralaštvu za najmlađe. Kako ste to postigli?
Moj odgovor na to je „sve je to muzika“ i u tom smislu beskrajno sam zahvalan na svim pruženim prilikama i mogućnostima da se predstavim i iskažem kao autor u različitim muzičkim žanrovima. U proteklih dvadeset godina nastao je obiman opus horske muzike za mješoviti, ženski i muški hor, orkestarska i kamerna djela za različite sastave, te uz njih i autorska muzika za više od dvadeset pozorišnih predstava kroz koje je ostvarena uspješna saradnja sa rediteljima kao što su Jug Radivojević, Jovica Pavić, Slavčo Malenov, Stevan Bodroža, Ivana Dragutinović Maričić i mnogi drugi. Paralelno uz to u kontinuitetu je nastajao značajan opus kompozicija za djecu od kojih se danas mnoge nalaze u različitim zbirkama, udžbenicima i zvaničnim nastavnim programima Muzičke kulture za osnovnu školu. Više od dvadeset mojih kompozicija za djecu je u prethodnom periodu pobijedilo na značajnim festivalskim takmičenjima u zemlji i inostranstvu a posebne emocije i uspomene vezuju me za Đurđevdanski festival dječije pjesme, gdje sam praktično „rođen“ kao kompozitor za djecu i na kojem sam kao autor četiri puta osvojio nagradu za najbolju kompoziciju festivala. Posebno me raduje činjenica da te pjesme i danas “žive” među “nekim novim klincima”. U sklopu obilježavanja mog autorskog jubileja ove godine je objavljena zbirka autorskih kompozicija i aranžmana za ženski hor “Folklorne skice”, a vrlo brzo iz štampe bi trebala da izađe i zbirka odabranih kompozicija za djecu pod nazivom “Pjesme za bolji svijet”.
Punih 20 godina ste dirigent i umjetnički rukovodilac ženskog kamernog hora “Banjalučanke” – trofejnog horskog ansambla koji je i ove godine osvojio značajnu međunarodnu nagradu na prestižnom takmičenju “Musica Eterna a Roma” u Rimu. Šta ona za vas predstavlja?
Nagrada osvojena u Rimu za mene je predstavljala najljepši mogući poklon za još jedan poseban jubilej i za mene nezaboravnih dvadeset godina koliko sam već dirigent hora “Banjalučanke”. Zajedno smo prešli zaista trnovit i mukotrpan put do stasavanja u ansambl koji je spreman za međunarodnu takmičarsku scenu. Više puta sam do sada istakao i ponoviću opet, jedan od najvećih kvaliteta našeg ansambla, na šta sam kao pedagog veoma ponosan je činjenica da smo izgradili jedan izuzetno harmoničan i “zdrav” kolektiv u kojem svi funkcionišemo kao jedna velika i složna porodica. U mjesecima pred takmičenje, česti su slučajevi da imamo i do pet proba sedmično, što najbolje govori o tome kolika su odricanja i posvećenost potrebni da bi se stiglo do vrhunskih rezultata. Ovogodišnje renomirano takmičenje “Musca Eterna a Roma” koje se održalo u Rimu, okupilo je ugledne horske ansamble iz Italije, Malezije, Kine, Bugarske, Belgije i Poljske, a gdje su “Banjalučanke” kao jedini predstavnik iz Republike Srpske i BiH osvojile zlatnu medalju u kategoriji tradicionalne muzike. Sve ansamble ocjenjivao je internacionalni stručni žiri, sačinjen od uglednih svjetskih eksperata za horsku muziku, dok je umjetnički direktor ovogodišnjeg takmičenja bio istaknuti italijanski kompozitor i dirigent Mikele Josija. Pored učešća u kategoriji tradicionalne muzike, Ženski kamerni hor “Banjalučanke” imao je i veoma zapažen nastup na završnom koncertu najboljih horova takmičenja, na kojem se predstavio sa zahtjevnim a capella programom.
Kao redovni profesor Akademije umjetnosti u Banjaluci susrećete se i sa mladim, još uvijek neafirmisanim umjetnicima. Kakva je budućnost pred njima i šta možete da im savjetujete?
Akademija umjetnosti je za proteklih četvrt vijeka postojanja već iznjedrila značajan broj imena koja su u međuvremenu postala nosioci kulturnog života u sredinama u kojima rade i djeluju. Imamo izuzetne i talentovane mlade ljude koje samo treba ohrabriti i podržati na putu ka njihovom umjetničkom i pedagoškom osamostaljenju. Moj savjet je da vjeruju u sebe i da nikada i ni po koju cijenu ne odustaju od svojih snova.
Već sedam godina ste direktor Kulturnog centra “Banski dvor” koji danas slovi za jednu od vodećih ustanova kulture u regionu – iza Banskog dvora je još jedna rekordna sezona u kojoj je realizovano više od tri stotine događaja. Otkrijte nam formula uspjeha?
Moram reći da je inovirani koncept rada Banskog dvora koji se primjenjuje u kontinuitetu od 2017. godine, kao dva osnovna i prioritetna cilja postavio upravo pokretanje i organizaciju kvalitetnih programskih aktivnosti u vlastitoj produkciji, te adaptaciju i otvaranje novih scena za kulturne namjene. Kao rezultat takvog načina rada danas se možemo pohvaliti činjenicom da je tokom 2024. godine u Banskom dvoru realizovana još jedna istorijska i rekordna sezona u okviru koje je održano više od tri stotine raznovrsnih (muzičkih, likovnih, književnih, dramskih I filmskih) programskih sadržaja, a sama ustanova bogatija je za pet novih prostora za kulturne namjene. Prvo su pokrenute ljetne scene Art dvorišta i Art terase koje su namijenjene za organizaciju kulturnih događaja na otvorenom i zahvaljujući njima Banski dvor je postao jedna od rijetkih ustanova kulture koje ne pravi tzv. ljetnu pauzu. Nešto kasnije otvoren je prostor Art bioskopa koji je programski fokusiran na umjetničke, dokumentarne i studentske filmove, a u okviru obilježavanja 90 godina Banskog dvora otvorena je još jedan prostor na koji smo posebmo ponosni- reprezentativna stalna izložbena postavka iz doba Vrbaske banovine, koju čine eksluzivni eksponati i dragocjena porodična zaostavština bana Todora Lazarevića. Vrlo je važno podsjetiti da je Banski dvor 2018. godine pokrenuo i dvije višednevne festivalske manifestacije – Internacionalni muzički festival “Jesenja sonata” i festival džez muzike “Intime Jazz Fest” koji su u prethodnih sedama godina ugostili neka od najznačajnijih imena umjetničke i džez muzike današnjice, te imali snažan odjek na regionalnom i internacionalnom nivou. Upravo kroz organizaciju visokokvalitetnih kulturnih sadržaja, pokretanje novih scena za kulturne namjene, te kroz koncept koji podržava visoke stvaralačke domete i ucrtava nove produkcijske standarde, Banski dvor danas percipiraju kao jedan od vodećih kulturnih centara u regionu.
Jedan ste od ovogodišnjih dobitnika značajnog gradskog priznanja Zlatni grb Grada Banjaluka za postignute vrhunske rezultate i uspjehe u oblasti kulture – kada sagledate šta ste sve postigli i ostvarili u dosadašnjoj profesionalnoj karijeri, da li vas ovolika priznanja i nagrade mogu uljuljkati ili dovesti do kreativnog zasićenja?
U mom slučaju situacija je obrnuta i apsolutno sam siguran da se nikada neću uljuljkati i prestati raditi, šta god u životu postigao i ostvario. Otkad znam za sebe, ponajviše i najčešće se takmičim sam sa sobom, te što više radim, sve više sam zainteresovan za nešto novo u čemu se još nisam okušao. Nisam siguran koliko je to dobro za mene, ali nikada nisam do kraja i u potpunosti zadovoljan i stalno težim ka nečemu boljem, savršenijem i uzvišenijem. I dan-danas, nakon toliko osvojenih nagrada i koncerata, ja se uvijek osjećam kao da sam na nekom početku. Upravo ovih dana sam počeo da pišem nešto novo i potpuno drugačije u odnosu na sve što sam do sada komponovao tako da se iskreno radujem još jednom novom stvaralačkom početku i naravno priželjkujem srećan kraj.
A. E.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu