Emir Kusturica prihvatio je pravoslavlje i uzeo kršteno ime Nemanja 2005. godine.
– Oca prije svega, koji je bio zagledan u ideale. To je izvor mog identiteta. Moj otac se zvao Murat, ali on je prije svega bio Srbin, čak i više od onoga što moj ukus može da primi. Drugi aspekt, kulturološki, mnogo je značajniji, jer se i Andrić, koji je moj literarni i filozofski ideal, vezao za ovu stranu, ona stradava najviše i kada čovjek bira gdje će, logično je da je uz one kojima je najteže. To je bila moja odluka. Tu odluku sam donio kada sam shvatio da je nemoguće biti Jugoslaven. Moja ideja krštenja je bila više socijalnog porijekla, jer je moje shvatanje religije bilo uspostavljeno više na nivou kulture religioznosti, tako da mi pripadanje tradiciji nije teško palo – kazao je Kusturica jednom prilikom, pa dodao:
– Moja porodica djelimično je preobraćena u islam, ali je i dalje praktikovala pravoslavlje. Niko u mojoj porodici nije ispovijedao islam. Ja nisam preobraćen, ja sam samo kršten. Moja predviđanja su da smo mi hrišćani na ivici istrebljenja. Kada sam kršten, hrišćanstvo nije bilo u dobroj poziciji, ali pošto vjerujem u kulturu, vjerujem i u Boga. Vjerujem da se on javlja kroz kulturu.
Kusturica je otkrio da su mu preci 250 godina bili muslimani, ali da su prije toga bili pravoslavni hrišćani.
Odrastao u Sarajevu
Odrastao je u Sarajevu, gdje je već u mladosti pokazao interesovanje za umjetnost. Nakon završene srednje škole, upisao je studije režije na prestižnoj Akademiji filmskih umjetnosti u Pragu. Tokom studija, Kusturica je snimio nekoliko zapaženih kratkih filmova, među kojima se ističe “Guernica” (1978), za koji je osvojio nagradu na češkom festivalu Karlove Vari.
Kusturičin prvi dugometražni film – “Sjećaš li se Dolly Bell?” (1981), osvojio je nagradu Zlatni lav na Venecijanskom filmskom festivalu i najavio dolazak novog talenta u svjetsku kinematografiju. Njegov naredni film, “Otac na službenom putu” (1985), osvojio je Zlatnu palmu na Kanskom festivalu, učvrstivši njegovu poziciju među vodećim rediteljima Evrope.
Njegovi filmovi često istražuju teme balkanskog identiteta, porodičnih odnosa i sukoba, sve kroz prizmu magičnog realizma i crnog humora. Među najpoznatijim naslovima su: “Dom za vešanje”, “Arizona Dream”, “Underground”, “Crna mačka, beli mačor”, “Na mlečnom putu”.
“Tajno sam otišao u Sarajevo…”
Reditelj Emir Kusturica je jednom prilikom otkrio da je tajno posjetio svoj rodni grad prije tri godine i to prvi put nakon rata devedesetih godina, piše Blic.
– Tajno jedne večeri otišao sam u Sarajevo da provjerim da li je isti broj stepenica koje sam opisao u knjizi, kojima sam se peo do osnovne škole “Hasan Kikić”, i da vidim da li je ta kuća koja mi je sijevala u snovima ili u nekim radnjama koje su bile vezane za nju veća ili manja od tog što sam ja zamislio – kazao je jednom prilikom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu