Radim nešto što nikad nisam ni sanjala da ću raditi – kućna sam pomoćnica bogatoj njemačkoj porodic -kaže Milena.
Ipak, koliko toliko je zadovoljna jer dolazak u Njemačku je bio sve samo ne lak.
– Kada sam došla u Njemačku radila sam kao čistačica, bila pomoćni radnik u kuhinji i obavljala slične fizičke poslove. Po dolasku sam se smjestila kod prijateljice u Minhenu, ali kad joj je se doselio mladić iz Siska, morala sam otići – priča Milena, za Fenix-magazin, prenosi Jutarnji list.
I tad su počeli prvi Milenini problemi.
– Naći smještaj u Minhenu ponekad izgleda kao nemoguća misija. Javljala sam se na razne oglase i na većinu nisam dobila nikakav odgovor. Neki su odgovarali kako ne ispunjavam uslove koje traže ili bi jednostavno odgovor glasio da je već iznajmljeno – prisjeća se Milena.
Međutim, jedan penzioner, Hrvat kojem se javila na oglas za najam sobe uz prihvatljivu cijenu, i uz samo jedan preduslov, posebno ju je šokirao.
– Rekao mi je da mu je bitno “da ima u kući žensku ruku”. Pitala sam ga šta to znači, a on mi je odgovorio da očekuje da održavam stan urednim, perem odjeću, posuđe, ponekad nešto skuvam… Naravno da nisam pristala jer mu plaćam sobu i besplatno postajem kućna pomoćnic – šokirana je Milena.
Pomogla joj je žena kod koje je čistila kad joj je rekla da će se morati vratiti u Mostar ako ubrzo ne nađe smještaj.
– Ona je kontaktirala poznanicu u Rosenhajmu koja traži kućnu pomoćnicu u svojoj vili, u kojoj nudi i smještaj. Prihvatila sam posao u predivnoj porodičnoj vili čiji su vlasnici Nijemci. Imaju dvije kćeri i dva psa. Žena je doktorka, a suprug ima firmu koja se bavi dizajnom. Primili su me jako lijepo, dobila sam mali apartman uz njihovu vilu. Dani mi uglavnom prolaze tako što im čistim, pripremim obroke, dovedem djecu iz škole, prošetam pse. Platta je uredna i uvijek sam dodatno nagrađena. Cijene moj rad, a vikendom me pozovu i s njima na izlet. Nije to život kakvog sam sebi zamišljala i čemu sam težila, ali za sada je najbolje što sam dobila – kaže Milena, koja ne odustaje od rada u svojoj struci.
Iz Mostara je otišla jer nije mogla pronaći posao uprkos brojnim poslanim molbama.
– Moja majka je dala sav novac da školuje mene i sestru. I uspjela je. Samo što mi nismo uspjele pronaći posao za koji smo se školovale. No, ne odustajemo. Makar to značilo da ćemo ga pronaći negdje drugdje, negdje u tuđoj zemlji – odlučna je Milena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu