Zapisana je u Bibliji, u dvije od četiri knjige jevanđelja Novog zavjeta.
Prevedena je na veliki broj jezika, a mnogi vjernici se pitaju kakav bi trebalo da bude položaj tijela dok se u crkvi čita ova molitva kod katolika, a kakav kod pravoslavaca. Razlike u položaju tijela postoje, baš kao što postoje i u samom tekstu molitve, iako je njena suština – ista.
“Oče naš” je molitva u čiju slavu je podignuta crkva “Pater Noster” u Jerusalimu. Jedina je koju je, kako je navedeno u Bibliji, propovijedao Isus Hristos i u njoj je sadržana srž hrišćanstva. “Oče naš” je preveden na više od stotinu jezika, o čemu svjedoče i table u porti crkve “Pater Noster” na kojima je ova molitva ispisana na hebrejskom, latinskom, engleskom, španskom, francuskom, japanskom, korejskom…, kao i na srpskom i crkvenoslovenskom jeziku.
Mnogi se pitaju kako bi trebalo držati ruke tokom izgovaranja molitve “Oče naš” – sklopljene ili raširene. Položaj tijela dok ove riječi Gospodnje izgovaraju pravoslavci i katolici je različit, baš kao što se razlikuje i tekst molitve.
U pravoslavnim crkvama u Srbiji praksa je da tokom izgovaranja molitve “Oče naš” ruke budu sklopljene i priljubljene uz grudi. Molitva se izgovara poluglasno, tako da ne ometa druge vjernike, u dubokoj pobožnosti i posvećenosti riječima koje je Isus Hristos izgovorio i koje danas izgovara 2,4 milijarde ljudi na planeti. Kod katolika u Hrvatskoj, međutim, postoje dvije prakse – da ruke budu sklopljene ili da budu raširene.
– Ispravan način je onako kako je napisano u Opštoj uredbi Rimskog misala, koji, pod podnaslovom Pokreti i držanje tela (br. 42) ističe: “Zajedničko držanje tijela, koje treba da poštuju svi učesnici, znak je jedinstva članova hrišćanske zajednice koji su se okupili na svjetoj Liturgiji: ono izražava i neguje duh i osjećanja učesnika, a u broju 152 kaže: Posle euharistijske molitve, sveštenik sklopljenih ruku izgovara poziv na molitvu Gospodnju, koju zatim, zajedno sa narodom, moli raširenih ruku – citira Glas koncila.
U tekstu se dalje navodi da vjernici ipak ne bi trebalo da šire ruke dok izgovaraju “Oče naš”:
– Tumačeći broj 152, možemo zaključiti da narod nije pozvan da moli molitvu Gospodnju raširenih ruku, mada ćete tako vidjeti u nekim crkvama gdje neki od vjernika mole Oče naš raširenih ruku, a ponekad prate svešteničke gestove i tihim glasom izgovaraju riječi rezervisane za sveštenika. Slično tome, napisano je u broju 237: Tada glavni sveštenik sa sklopljenim rukama šalje poziv na molitvu Gospodnju, a zatim raširenih ruku, zajedno sa ostalim saučesnicima, koji takođe otvaraju ruke, i sa narodom, moli molitvu Gospodnju.
Kako je različitit položaj tijela tokom izgovaranja molitve “Oče naš” među pravoslavcima i katolicima, tako se razlikuje i sam tekst molitve od zemlje do zemlje.
Očenaš kod pravoslavnih Srba glasi ovako:
“Oče naš, koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao i na nebu.
Hljeb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dugove naše,
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo, i sila, i slava u vijekove vijekova. Amin.”
Kod katoličnih vjernika u Hrvatskoj “Očenaš” ima sljedeći tekst:
– Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas, i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim, i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zla.”
Suština je, naravno, ista, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu