Povodom prvih 40 godina bavljenja rokenrolom poznati banjalučki gitarista i lider benda “Balkan Expres” otvoriće večeras od 19 časova u malom izložbenom salonu Banskog dvora izložbu fotografija pod nazivom “Skakač”, koja će biti otvorena od 16 do 28. juna. Nakon toga, u 20 časova u vijećnici Banskog dvora, održaće se tribina na temu “Banjaluka i rokenrol”.
Iza oba događaja kao organizator stoje “Hard Rok Radio” u okviru 13. “Kastel Rok Festa” na kome će Nikić velikim koncertom “Balkan Expresa” i prijatelja zatvoriti proslavu četiri decenije bavljenja muzikom.
-Nisam tip čovjeka sklonog proslavama i nekim javnim manifestacijama u čast moje muzike, ali jednostavno ovu izložbu i koncert nisam mogao izbjeći, prije svega zbog mojih prijatelja i svih ljudi sa kojima sam svirao tokom proteklih 40 godina. Krenulo je to nekako od moje Krsne slave, gdje smo u „veselom“ stanju listali neke stare fotografije i gdje se našla jedna fotka sa neke svirke iz 1978. godine, koja mi je ostala u pamćenju kao prva svirka za koju sam dobio neki novac, što je meni u to doba bilo ravno ostvarenju svih snova. Moj prijatelj Siniša Tomić je kao promoter odmah uskočio sa idejom da se od tih starih fotografija napravi izložba povodom 40 godina rada, tribina o rok muzici i slavljenički koncert -kaže Nikić i dodaje da se iz priče polako počelo prelaziti na djelo.
-Iskreno, meni se od toga najviše dopao dio o koncertu u sklopu Kastel festa 16. avgusta, kao prilika da okupim što veći broj ljudi sa kojima sam svirao tokom proteklih 40 godina. Izložba i tribina su neka vrsta uvoda u tu svirku gdje bi se okupili članovi bendova bendova “Neki ljudi”, “Irena” i “Sebastijan”, koji su radili u doba najvećeg uspona banjalučke rok scene tokom 80-ih, preko svih postava “Balkan Expresa”, do brojnih drugih muzičara sa kojima sam djelio binu protekle četiri decenije. Najveći dio njih je pristao, iako su bukvalno rasuti širom svijeta, polako se spremamo za taj nastup i mogu reći da ga čekam sa velikim nestrpljenjem, iako sam mislio da mi se poslije nekoliko hiljada odsviranih koncerata, to ne može više desiti-kaže iskusni gitarista.
Nikić činjenicu da je stekao “godine za penziju” istrajavši u jednoj ne baš zahvalnoj sredini za bavljenje bilo kom vrstom muzike, a kamoli rokenrolom vidi kao samo dio života.
-U početku je to bio samo moj dječački san, u doba kad su rok muzičari bili face, a rok muzika glavna zabava. Danas stvari stoje mnogo drugačije, taj početni idealizam mnogo se izmijenio. Nekako mi se čini da je u mom slučaju to više bila stvar sudbine nego svijesnog izbora, sticaj raznih okolnosti u centru kojih je bila ljubav prema muzici. Nekako se s vremenom ispostavilo da ja ne znam ništa dugo da radim nego da sviram, a mene upravo taj živi kontakt sa publikom ispred bine čini najsretnijim, tad znam zašto sviram i da to ima nekog smisla-kaže Nikić i dodaje da je to jednostavno život.
-Da li danas mijenjao nešto kada pogledam unazad. Možda pol, državu, pasoš (smijeh), šalim se naravno. To je jednostavno život. Bilo je u proteklih 40 godina nekih promašaja, ali bilo je mnogo više dobrih stvari. Proživio sam sa rokenrolom jedan uzbudljiv život i nemam stvarno žaliti za bilo čim. Sjetim se sebe u doba krajem 70-ih kada sam počeo svirati i gledao svoje komšije, starije ljude sa pivskim stomakom i sijedom kosom, kao sam mislio: “ volio bih kada budem ovakav da još uvijek sviram” i to mi se ostvarilo. Dočekujem “penziju” baveći se muzikom. Možda ću čak dobiti sat (smijeh)-kaže Nikić.
„Balkan Expres“ takođe ove godine slavi 20 godina rada, a Nikić kaže da možda uskoro doći i do trećeg albuma, kada se usklade obaveze oko albuma.
-Imamo gotov materijal za treći album, i on će izaći sigurno, samo što ne znamo kada, pošto je to stvar naše organizacije, a tu nismo pretjerano jaki (smijeh). Iskreno i ne lomim se pretjerano, pošto stalno sviramo, tako da nas je teško uskladiti da imamo dovoljno vremena da obavimo sve što ide uz izdavanje albuma u smislu promocije. Takođe, u principu sa autorskim materijalom mi smo ovdje dostigli neki plafon u datim okolnostima, u smislu da kada album izađe možemo odsvirati desetak koncerta u BiH i Srbiji, pojaviti se na par televizija i to je to. Jednostavno autorski rokenrol, danas nije ono što je bio ni u centrima kao što su Beograd i Zagreb, a kamoli u Banjaluci. Što naravno ne znači da odustajemo od njega. Kasno je sada za povlačenje-kaže Nikić.
Točak kao najveći uzor
Nikić kaže da se kod njega glavni gitaristički uzor ne mijenja već decenijama.
-Nekad i sad najviše su mi odgovarali B.B. King, Erik Klepton, Karlos Santana i uopšte blues-rok gitaristi. Od domaćih gitarista, definitivno Točak. Po mom mišljenju, on je možda i najoriginalniji muzičar sa Balkana kompletno. Muzičar koji ima toliko specifičan ton i stil sviranja, da ga možeš prepoznati među hiljadu gitarista što je osobina samo velikih. Cijenim ja od tih starijih gitarista i Vedrana Božića, i Jelića iz „YU grupe“, Stefanovskog, ali bez ikakvog razmišljanja izdvojio bih Točka kao najvećeg.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu