Satarom i nožem barata vrlo spretno, na čemu bi joj pozavidjeli i muškarci. Obavlja i kompletnu pripremu svih vrsta mesa za trebinjske restorane, a pomaže komšijama i poznanicima da meso pripreme za ručak ili zamrzivač. Do sada se samo jednom povrijedila na radnom mjestu.
Bilo je to davno, dok sam radila u klaonici. Od tada ne pamtima da sam se više ikada i posjekla. Imam sreće, iako mislim da su presudni koncentracija i koordinacija pokreta. Nadam se da će tako biti i ubuduće – priča ova simpatična žena.
Sanja kaže da je završila trgovačku školu, ali da je nikad nije privlačio posao običnog trgovca ili ugostitelja.
– Slučajno me zapao mesarski posao i odmah sam znala da je to ono što želim raditi. Možda zvuči čudno, nekom malo i gadljivo, ali ovo je posao koji ja volim – objašnjava ona.
Mesarskim poslom bavi se već 15 godina, a od prije nekoliko godina je šef mesare u jednom prodajnom centru.
– Prvi kontakt sa ovim poslom imala sam kao djevojčica. Pomagala sam roditeljima sve oko mesa, pogotovo kad je svinjokolj, slave, ali i onako za svaki dan. Ni kao maloj mi to nije bilo teško. Posao mesara je jednostavno pronašao mene – ističe Sanja.
Kupci se čude njenoj spretnosti, a ona kaže da je to stvar prakse.
– Mogu posao raditi i zatvorenih očiju, prihvatila sam ovaj posao i radim ga bez napora. Neobično, možda, jeste za ženu, ali ja na posao dolazim sa zadovoljstovom i nasmijana se vraćam kući – navodi trebinjska mesarka.
Priznaje da je najteže kad se meso istovara, ali ako meso stiže ujutro onda to zna raditi i sama.
– Od srednje škole radim kao mesar i vjerujem da mi ne bi bilo lakše i ljepše negde drugo i ne bih imala ništa protiv da ovako zaradim i penziju – priča Sanja.
Trebinjci joj vjeruju pošto su navikli na njenu spretnost i poznavanje mesa, a turisti je ponekad čudno gledaju.
– Stalnim mušterijama kad me pogledaju znam šta i kako treba isjeći, a bilo je i onih koji su pitali ima li kakav muškarac da im isiječe meso. Trudim se da zadržim dobar odnos sa svim kupcima, da povjerenje opravdam, jer ne smije biti greške – ističe ona.
Za pomoć ili savjet pitaju je i muške kolega, a najviše je raduje kada je odabrala meso sa kojim je kupac u potpunosti zadovoljan.
– Prelijep je osjećaj kad vam sutradan prepričaju kako su napravili dobar ručak – dodaje Sanja.
Kad turisti dođu da kupe meso, obostrano se čude – oni njoj kao mesarki koja se u poslu ne razlikuje od nijednog mesara, a ona njima zašto se iznenađuju da je žena spretna u muškom zanimanju.
– Bitno je samo da odu zadovoljni, a kad krenu često dobijem „lajk“ od stranaca – kaže Sanja.
Nema interesovanja za mesare
U Trebinju je po prvi put bio raspisan konkurs za upis učenika u mesarski smjer srednje škole. Međutim, na konkurs u junu javio se samo jedan učenik.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu