Znate onaj osjećaj kad ujutro kažete sebi: “Danas idem da završim ono u CIPS ili opštinu”.
Da bi sve bilo jednostavnije, uvedeni su oni famozni brojevi za čekanje.
Misliš “biće brzo”. E, pa… neće.
Sistem sa brojevima je tu, kažu, da bi bilo lakše i poštenije. Dođeš, uzmeš broj, recimo 47. Gledaš displej – trenutno je na 31.
“Super,” misliš, “šesnaestoro ispred mene, gotov sam za pola sata.”
Ali ne znaš da si upravo ušao u paralelnu dimenziju birokratije, gdje red postoji samo kao ukras, a vrijeme teče sporije nego internet u planinskom selu.
Kako? Pa jednostavno – red je za građane, a “preko reda” za one druge.
Prvo se na šalteru pojavi “samo da pitam nešto” osoba.
I to ne traje minut – traje 40 minuta i uključuje: porodičnu anamnezu, žalbu na komšiju i pitanje da li joj muž može izvaditi rodni list u njeno ime.
Službenik klima glavom, konsultuje kalendar iz 2007. i svi zaborave da si ti još uvijek tu, sa brojem 47 i očima punim nade.
Sljedeći nivo igre je “preko reda sam” osoba.
Ulazi kao u svoju kuću, službenik je pozdravlja i prije nego što shvatiš – već vadi papire dok tvoj broj i dalje stoji negdje u sistemu, kao slika u galeriji.
I dok tako stojiš, vidiš i natpis velikim slovima: “Zabranjeno korištenje mobilnih telefona za građane i zaposlene”.
Zvuči ozbiljno? Da. Poštuje li to iko? Naravno da ne.
Telefon zvoni, neko se javlja, pa čak i službenik kuca poruku dok uzima tvoju ličnu kartu. Zabranjeno, ali samo na papiru.
Na kraju, tvoj se broj napokon pojavljuje na ekranu. Misliš da je tvojim mukama došao kraj.
Ali…
Službenik te gleda kao da si ga probudio iz zimskog sna i kaže: “Fali vam još jedan papir, zar vam to niko nije rekao?”
Nije. Jer niko nikad ništa ne kaže. To su pravila koja moraš znati instinktivno, kao da si rođen s njima.
Savjet za neupućene.
Brojevi su tu da pomognu, ali samo ako ih svi poštuju – i građani i službenici.
Do tada, ako ideš da vadiš dokumente – ponesi broj, punjač za telefon, sendvič, i malo živaca više nego inače.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu