Ljudi ne vjeruju u dobre namjere ni kada im neko kaže dobar dan na ulici, pa im je tako teško da povjeruju i da će neko uplaćivati novac za njihovu ličnu penziju, a da to negdje oni sami neće platiti. Na ćupriji ili na mostu.
Mnogi ljudi koji primaju platu sa budžeta prije nekoliko dana su prvi put i čuli za odluku Vlade da kao poslodavac uplaćuje za njih novac u neki novi penzijski fond. I tada se skepsa i panika brzo prošire. I rađaju stotinu pitanja.
Čiji je taj fond i kako se njime upravlja? Ko je još vidio da mu poslodavac kod nas nešto poklanja? Pa zar nije baš Vlada „poklonila“ 30 KM, pa mnogi od toga ne vidješe ništa. Da li će se to odbijati od moje plate? Da li će to ugroziti obećani rast plata? Da li moram da budem dio tog plana i hoće li me natjerati da sam uplaćujem dodatni novac? Ako ne mogu da garantuju da ćemo imati i redovne penzije, kako će garantovati da će biti i ove, kada dođe vrijeme za isplatu? A ako ne dam saglasnost, da li ću završiti na nekoj crnoj listi „onih koji ne sarađuju“?
Nažalost, atmosfera pravne i svake druge nesigurnosti u kojoj mi godinama živimo plodno je tlo za ovakve osnovane ili neosnovane sumnje, teorije zavjere i strahove. Istovremeno, ljudi na njih imaju puno pravo, kao što imaju i pravo da dobiju odgovore na pitanja.
Situaciju dodatno komplikuje to što odgovore ovih dana nude ljudi zaduženi za fond i sindikati, ali ne i Vlada, koja je odluku o pravljenju penzionog plana za budžetlije donijela. Nismo čuli ni riječ o tome iz kojih će se sredstava tih dodatnih 20 KM za svakog radnika na budžetu finansirati, kako će se to odraziti na budžet i zašto je Vlada odlučila da ide sa ovom vrstom ulaganja u treći stub penzijskog osiguranja. A to su, u ovom slučaju, krucijalna pitanja. Jer negdje će se to platiti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu