Predstojeća konklava, koja će okupiti kardinale iz cijelog svijeta pod Mikelanđelovim “Poslednjim sudom” u Sikstinskoj kapeli, neće biti samo izbor novog poglavara; to će biti sukob dvije vizije: nastaviti reforme koje je pokrenuo papa iz Argentine ili vratiti crkvu na konzervativniji pravac.
Prvi papa iz Globalnog juga temeljno je izmjenio sastav Kardinalskog zbora – tijela koje bira papu. Umjesto da se drži nepisanog pravila po kom su episkopi najvažnijih evropskih i američkih biskupija automatski postajali kardinali, papa Franja je crvene kape dodjeljivao i u zemljama koje ranije nisu bile zastupljene, poput Tonge, Mjanmara, Mongolije, Srednjoafričke Republike i Haitija.
Na taj način je zbor kardinala učinio reprezentativnijim za cijelu crkvu, a većina kardinala koje je imenovao dijeli njegovu viziju.
Uprkos tome, u Vatikanu djeluje mala, ali organizovana i uticajna grupa koja želi da poništi mnoge Franjine odluke. Najviše im je smetala njegova otvorenost prema pričesti za razvedene i ponovo vjenčane, prihvatanje LGBTQ+ vjernika i oštra kritika konzervativnih katolika koji, kako je govorio, žele da crkvu “vrate unazad”.
Novi papa – novi pravac
Ti krugovi su posebno uznemireni Franjinim reformama koje uključuju veću ulogu žena u crkvi, potencijalno i kao đakonisa, kao i uključivanje laika u odlučivanje. Ove promjene razmatrane su kroz sinodu biskupa, a proces reforme predviđen je do 2028. godine.
Iako pravo glasa imaju samo kardinali mlađi od 80 godina, stariji i penzionisani kardinali igraju važnu ulogu u neformalnim konsultacijama pre konklave. Mnogi od njih nisu Franjini ljudi i mogli bi da pokušaju da usmjere razgovore ka konzervativnijem pravcu.
Među ključnim figurama koje bi mogle da imaju uticaj na izbor su američki kardinal Blejz Sapič, penzionisani indijski kardinal Osvald Grasijas, bivši papin nuncije u SAD Kristof Pjer, Britanac Artur Roč i iskusni honduraški kardinal Oskar Rodrigez Maradijaga.
U igri su i Kanađanin Mark Uel, Ganac Piter Terkson i njujorški kardinal Timoti Dolan. Kritike često dolaze i od penzionisanog kardinala Džozefa Zena iz Hongkonga, koji se godinama protivio Franjinoj politici prema Kini.
Raskol unutar crkve
Tokom Franjinog pontifikata došlo je i do javnih sukoba među kardinalima. Grupa njih ga je javno kritikovala zbog odluka o sakramentima za razvedene, a anonimni memorandumi “Demos” i “Demos II” tvrdili su da je Franja vrkvom upravljao autokratski.
Prvi memorandum kasnije je otkriven kao djelo kardinala Džordža Pela, ključne figure konzervativnog otpora, koji je preminuo 2023. godine, ostavivši prazninu u vođstvu tog tabora.
Nadolazeća konklava neće se odvijati samo iza zatvorenih vrata – ulogu imaju i društvene mreže i digitalne kampanje. U SAD je 2024. pokrenut sajt “Izveštaj o Kardinalskom kolegijumu” sa detaljnim prikazom stavova kardinala o istopolnim zajednicama, ređenju žena i odnosima Vatikana i Kine. Grupa “Izveštaj o Crvenim kapama” pokušala je da prikupi više od milion dolara za dosijee o papabilima, tvrdeći da bi njihova analiza mogla da spreči izbor Franje da su tada postojali.
Da li reforme mogu da se zaustave?
Pojedini afrički i istočnoevropski episkopi već se protive blagoslovima za istopolne parove. Razlike u jeziku i poreklu među kardinalima mogu da otežaju saradnju, što daje prednost kandidatima koji su već uspjeli da ih okupe oko sebe.
Neki vjernici i kardinali mogli bi da požele papu koji će nastaviti reforme, ali sa manje “iznenađenja” i medijske pažnje. Ipak, reforme su već krenule i pitanje je da li išta može da ih zaustavi – osim možda upravo novog pape.
Buduća konklava biće održana pod pritiskom istorije, podela, reformi i otpora. Ko god bude izabran, nosiće na ramenima teret Franjinog nasleđa i očekivanja više od milijardu katolika. Da li će ih ispuniti ili promeniti pravac, pokazaće vrlo brzo vrijeme.
Papa Franja je umro u 89. godini, prenosi Index.hr.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu