Naime, glumac je obožavao da pravi brodove, a izgustirao bi ih čim završi, svečano je pustio u rad česmu iz koje je teklo vino, provodio je dane i noći na Adi… Pored brojnih detalja iz njegovog života koji se prepričavaju, i dan danas se spekuliše o njegovom testamentu.
– Testament Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj svijesti i zdravoga uma sastavlja ovu poruku – počeo je Vuisić, koji je svu imovinu ostavio supruzi Mirjani.
– Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi. Mirjana, ako poslije mene ostane, ima da me sahrani sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim tijelom vide i čuju – napisao je glumac.
Posljednje želje
Jedna od njegovih posljednjih želja je da bude sahranjen u porodičnoj grobnici i striktno je zabranio govore na njegovom ispraćaju na vječni počinak.
Kako je navedeno u testamentu objavljenom u biografiji Pavla Vuisića “Posle fajronta” autora Aleksandra Đuričića, glumac je “za inat” tražio šest popova, od kojih je očekivao da ćute i “u sebi pjevaju”. Dodao je i da ne želi da o njemu govore komunisti da se ne bi “prevrnuo iz groba” i ne samo prevrnuo “nego ustao iz groba da ga mori”.
Međutim, kako je godinama kasnije Mirjana ispričala, Pavle Vuisić želio je, zapravo, da mu na sahrani budu samo pop i supruga i da niko ne bude obavješten o njegovoj smrti prije ispraćaja na vječni počinak. Zapravo je navodno molio da se smrt objavi tek tri dana poslije pogreba.
– Poznanici, filmadžije, sindikati, cijele fabrike su se raspitivale kako da mu odaju počast. Saznali su tek kada je sve bilo gotovo – prenio je Nedeljnik tekst Aleksandra Đuričića.
Čak ni pop nije znao koga sahranjuje. Čitulje su bile bez ožalošćenih. Nije volio forme. Mirjana je poštovala njegove posljednje želje, kao i sve prethodne, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu