Od nje se tužnim porukama već nekoliko dana opraštaju svi koji su je poznavali, ali i oni koji nisu.
Zoranina teška priča potresla je Srbiju i niko nije ustao imun na suze ove majke koja je pred našom kamerom pričala o svojoj jedinoj želji dok je u krilu držala svoje anđele. Zorana je samo željela da obezbijedi djeci bolje djetinjstvo i ljepši dom, a u toj borbi, nažalost otkriven joj je tumor.
Zorana se posljednji put oglasila na društvenim mrežama 15. juna objavivši fotografiju iz bolničkog kreveta uz kratak opis:
– Oprosti bože sve naše grijehove. Treći put na istom mjestu – napisala je ona.
Nažalost, ovaj put nije izdržala.
Od nje se potresnim riječima opraštaju na mrežama:
– Djevojčice moja, nadala sam se i molila da uspiješ. Sada si na mirnijem mjestu, među nekim drugim anđelima. Mir tijelu i duši tvojoj – pisali su.
– Vidimo se draga u nekom novom filmu! Nadam se potpuno drugačijem žanru”
– Smirila si se. Više te ništa ne boli. Ostavila si nas sa suzama u očima i tugom u duši i djecu da ih čuvamo i da ih ne zaboravimo. Vidimo se negdje gore da se ponovo zagrlimo – pisali su prijatelji i poznanici.
Iako je imala veliku podršku svih i hrabro se borila do posljednjeg daha za svoju djecu, nažalost liječenje nije uspjelo.
Iza sebe je ostavila Mariju, Anđelu, Savu, Strahinju, Unu, Lanu i Ilijanu.
Podsjetimo, dok se borila da djeci obezbijedi bolje uslove za život i dok je Srbija skupljala pomoć za njihov bolji krov nad glavom, umjesto onog punog vlage, Zorani je otkriven tumor.
Ovako je Zorana govorila
Telegraf.rs posjetio je ovu osmočlanu porodicu u januaru prošle godine, a tada je Zorana imala samo jednu želju – novi dom za svoje mališane. Oni su joj uvijek bili najvažniji i hrabro je govorila: “Nadam se da ću zbog djece izdržati sve”.
– Marijina podrška mi najviše znači, ona mi je prvo dijete. Jutros kad mi je pozlilo ona je znala tačno koji lijek treba da popijem, sve zna. Imam mnogo stresa i briga i ne znam gdje da se okrenem. Preteško je biti sa njima sam. Svi kažu možeš ti to jaka si, izdržaćeš, ali dođe period kad ne mogu da se izborim. Da nema moje mame, sestara i braće ne znam šta bih. Oni imaju svako svoj život, ne mogu ni oni stalno biti oko mene – pričala je tada Zorana kroz suze.
– Moja najveća želja je da su oni živi i zdravi, ništa mi više ne treba. Najteže mi pada uveče kad svi legnu da spavaju, ja sama sjedim i mislim. Kako ću, šta ću, kako ću da stvorim. Pomolim se Bogu i kažem hvala što si me probudio, pa kako mi da – govorila je ona.
– Volim da ih učim da budu dobri ljudi i da ne lažu. I da je nešto najgore i da su najgore skrivili, samo neka kažu. Sve je rješivo.
Zorana i njena djeca živeli su u kući koja prokišnjava, u kojoj vlaga izjeda ćoškove, u polutami bez prozora, ali ispunjeni majčinskom ljubavlju. Razna udruženja pokretala su humanitarne akcije za Zoranu i njenu djecu, nažalost ona nije dočekala da vidi svoje mališane onako kako je željela, prenosi Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu