Jakoka je bio među prvim menadžerima čija je plata dosegla milion dolara, a nacionalnu slavu u SAD postigao je, između ostalog, svojim jednostavnim marketinškim porukama dok je radio u kompanijama “Krajsler” i “Ford”.
Ako pronađete bolji automobil, kupite ga – bio je slogan kada je “Krajsler” predstavio svoj prvi monovolumen, dok je 1956. smislio slogan “56 za '56”, odnosno kampanju za “Fordove” automobile koji su građanima bili dostupni za mjesečnu ratu od 56 dolara, piše crnogorski sajt Bankar.
Jakokinu karijeru umnogome je usmjerila reumatska groznica koju je preležao kao dijete. Zbog ove bolesti nije mu bilo dozvoljeno da služi u vojsci, te je odlučio da se dokazuje na drugim poljima.
Magistrirao je mašinstvo na elitnom univerzitetu Prinston, a 1946. se zaposlio u “Fordu” kao inženjer u proizvodnji, prateći svoj dječački san da radi u automobilskoj kompaniji.
Na sopstveni zahtjev prebačen je u “Fordovo” odjeljenje za prodaju i marketing, a nakon 14 godina postao je potpredsjednik grupe za automobile i teretna vozila u okviru kompanije.
Svega 7 godina nakon toga postao je izvršni potpredsjednik “Forda” s platom od skoro milion dolara i reputacijom “najboljeg trgovca u američkoj istoriji”, piše “Bankar”.
– Prodavao je sve, a kada nije bilo novog proizvoda, prodavao bi sebe – napisao je jedan od njegovih brojnih autobigrafa.
U “Fordu” je ostao do 1978, kada mu je uručen otkaz, a javnost nikada nije saznala pozadinu njegovog odlaska, jer je kompanija bilježila profite od dvije milijarde dolara.
Jakoka se potom našao u “Krajsleru”, koji je u trenutku njegovog dolaska bio na rubu propasti. Spas kompanije našao je u pozajmici od 1,5 milijardi dolara, koju je odobrio američki Kongres, a mnogi smatraju da je Jakoka jedan od rijetkih ljudi koji je mogao da izdejstvuje takvu uslugu američke države.
Spasavanje “Krajslera” bio je, kako piše “Bankar”, mukotrpan posao – zatvoreno je više američkih pogona, a više hiljada radnika izgubilo je posao.
Kada je kompanija stala na svoje noge, Jakoka je shvatio da su američkom tržišu, po ugledu na evropsko, potrebi kompaktni i štedljivi automobili, kao i veliki, porodični.
Odatle se rodio prvi monovolumen, koji je postao nevjerovatan hit na tržišu, pa je “Krajsler” i prije roka mogao da otplati svoj dug državi, dok je Jakoka ponovo postao simbol uspjeha.
Talas uspjeha “Krajslera” trajao je do poznih 80-ih godina, nakon čega je kompanija počela da bilježi sve manje profite zbog jake japanske konkurencije. Jakoka je za probleme u kompaniji okrivio Japance, koji su, kako je smatrao, svojim pogonima na jugu SAD uništili sve radne standarde koje je autoindustrija u Detroitu dogovorila sa sindikatima.
Jakoka je optuživan da ne umije da napravi automobil koji bi parirao japanskim.
Odlučio je da “Krajsler” napusti 1992, zbog pozicije u kojoj se našao, ali je zadržao konsultantsku poziciju koja mu je godišnje donosila 500.000 dolara.
On je 1988. ozbiljno razmatrao da se kandiduje za predsjednika SAD, a tadašnje ankete pokazale su da je imao dobru šansu da pobijedi.
Nezadovoljan načinom na koji je tadašnji predsjednik SAD Džordž Buš Mlađi vodio zemlju, Jakoka je 2007. objavio knjigu “Gdje su nestali svi lideri?” u kojoj je oštro kritikovao američki politički i korporativni vrh.
U svojoj knjizi istakao je i tzv. “devet tačaka” za provjeru budućih lidera – znatiželju, kreativnost, komunikaciju, karakter, hrabrost, uvjerenje, harizmu, kompetentnost i zdrav razum.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu