Najgora vijest, da mu je preminuo brat, zatekla ga je u pozorištu i to pred sam početak predstave.
– Saznao sam pred sam početak predstave. Bila je to sjećam se ‘Kolubarska bitka’. Nije u to vrijeme bilo mobilnih telefona, neko je javio u pozorište. Pitao sam Mišu Janketića, pošto u toj predstavi on igra glavnu ulogu, a ja sam imao dvije-tri scene, da li mogu da idem, da li može da igra bez mene. Kaže mi – naravno. Ulijećem u neku krntiju od auta koji sam tada vozio i odlazim. Kasnije sam se osvijestio. Imao sam 28 godina tada. I kada sam se vratio na Akademiju, vratio sam se kao sijed čovjek – ispričao je Pele.Na pitanje kako čojvek izdrži tako nešto iskreno je rekao da se u prvom trenutku ne oseća ništa.
– Izdrži. To je onaj mehanizam samoobmane. Isto je kao i kad se posiječeš. To ne boli odmah, boli kasnije. Nalet adrenalila. U prvom trenutku ne osjećaš ništa, onda kad se malo osvijestiš osjećaš bijes pa tek onda tugu – rekao je Dragan Petrović Pele.
Pele je rekao i da je njegov brat bio sušta suprotnost njemu. Opisao ga je kao visokog, mirnog i staloženog, dok je, kako kaže, on uvijek izvodio neke kerefeke.
Da nesreća ne ide sama svjedoče i dalji gubici koji su ga pratili tokom života. Za bratom, preminuli su mu i roditelji, piše Blic.
– Prvo je poginuo brat, pa je umro tata, i na kraju je 2013. godine preminula i mama. Dok je tata bolovao sve vrijeme sam radio, išao sam na fakultet i igrao predstave, ali sam ih redovno obilazio. Kada se mama razboljela, mjesec dana je ležala u bolnici „Sveti Sava“, gdje sam odlazio svaki dan. Na dan sahrane igrao sam komediju. Malo je teško da se čovjek „prebaci“, ali to je život – zaključio je Pele.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu