Saša je prvi put krv dao dobrovoljno već kao sedamnaestogodišnjak, i od tada to čini redovno četiri puta godišnje. Do sada je dao čak 38,25 litara krvi krvne grupe A+ koja je mnogima pomogla u liječenju, ali i u borbi za život. Sašu nije zaustavila ni pandemija virusa korona, pa je i usred vanrednog stanja, na vrhuncu borbe protiv ove zarazne bolesti, otišao u Zavod za transfuziju da nastavi svoju plemenitu misiju.
Saznanje da moja krv nekome može da spase život me ispunjava i navodi da svaki put iznova nastavim tu humanu misiju. Cijelo vanredno stanje sam radio maltene bez dana predaha, ali me ni pandemija virusa korona nije spriječila da nastavim da dajem krv. Bez straha od korone, 8. aprila na vrhuncu borbe protiv ove zarazne bolesti kada su bile i maksimalne restrikcije, otišao sam u Zavod da dam krv znajući da to nekome može da bude od životnog značaja, kaže za Blic Mladenović, koji je inspektor Kriminalističke policije u PU Niš.
Davao i leukocite za dijete
On je krv počeo da daje još kao sedamnaestogodišnji mladić, u IV godini srednje škole, i od tada to redovno čini na svaka tri, četiri mjeseca.
– Ima ljudi koji su dali krv od mene više puta, ali su i mnogo stariji. Ima davalaca sa po 100 davanja, ali su bar dvadesetak godina stariji od mene. Ja ću 100. put dati krv u 43 godine jer sam do sada od svoje 17. godine to činio maksimalan broj puta. Ne postoji niko ko je sa 39 godina krv dao 85 puta i zbog toga sam veoma ponosan. Mnogi su mi pričali da nije dobro toliko puta davati krv, ali nikoga nisam slušao već sam uvijek bio tu da pomognem kada treba. Davao sam i leukocite za jedno dijete iz Crne Gore koje je imalo leukemiju, davao sam krv prije isteka obaveznog roka od tri mjeseca između dva davanja kada je to bilo hitno. Nekada pomislim da moja krv teče venama mnogih ljudi u Srbiji, pa me čini ponosnim – kaže Mladenović.
Svoju humanost planira da prenese na svoju djecu kada porastu
Krivo mu je što nema više dobrovoljnih davalaca u našoj zemlji i što ne može i neke svoje prijatelje da ubedi da krenu njegovim putem.
– Najveća mi je nagrada što sam zdrav. Svako ko je zdrav trebalo bi da bude davalac. Ne mora da bude ovakav fanatik kao ja, ali bar jednom godišnje svako ko je dobrog zdravlja mogao bi da da krv. Na taj način ljudi mogu da provjere stanje svoje krvi, ali i drugima da pomognu. Donator sam i koštane srži i vlasnik kartice za doniranje organa. Volio bih da ima još neki način da mogu da pomognem – povjerava se Mladenović.
Saša je prenio humanost i na suprugu Mariju, a planira i na svoju djecu kada porastu i postanu punoljetni – Vuka (7), Stašu (5) i jednogodišnjeg Mladena.
– I supruga Marija je dala dva puta krv prije nego što se posljednji put porodila. Kada prestane da doji, nastaviće i ona da daje krv, a nadam se i djeca kada porastu i postanu punoljetna. Počeo sam najstarijeg sina Vuka da vodim sa mnom kada dajem krv, da vidi da to nije ništa strašno, kako bi i on kada postane punoljetan mogao da krene mojim stopama. Posljednji put je bio sa mnom u Zavodu za transfuziju – veli Saša.
U slobodno vrijeme bavi se poljoprivredom
Saša je veoma aktivan i u slobodno vrijeme, koje koristi da se bavi poljoprivredom u selu Donja Trnava kod Prokuplja.
– Gajim voće i povrće, čuvam svinje i kokoške. Sve radove izvodim sam i ništa mi nije teško. Dešavalo se da usred berbe marela dođem da dam krv i da se odmah vratim i nastavim sa radom, iako kažu da se preporučuje odmor. Zdrav sam i ništa mi nije teško – kaže Saša.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu