Ipak, to se nije dogodilo. I maturantiknje koje nisu imale novaca za svečanu toaletu zablistale su srećom i osmijesima.
A za taj osmjeh zaslužna je jedna Iskra, koja je zajedno sa svojim drugarima volonterima organizovala akciju „Poklonite matursku haljinu“. Iskra dobrote i vršnjačke solidarnosti tako je obasjala proljeće matura u Banjaluci.
Sve se izdešavalo u nekoliko dana. Marija Babić, stručna saradnica Gradske uprave Banjaluka, zadužena za programske aktivnosti u banjalučkom Domu omladine, pročitala je da je u jednom gradu u Srbiji organizovana akcija donaranja haljina za maturantkinje koje ih ne mogu kupiti.
I to je ispričala volonterima i volonterkama, koji svoje slobodno vrijeme, umjesto po kafićima i žurkama, provode u Domu omladine, organizujući brojne korisne i kreativne akcije.
Iskra Potočnik (17), učenica Politehničke škole, mlada aktivistkinja, fotografkinja, dizajnerka, dajakašica… pažljivo je slušala ovu priču.
– Pomislila sam: možda i u Banjaluci ima djevojaka, koje muči isti problem. Eto, ja sam lani imala malu maturu, ali nismo slavili, zbog korone. I bila sam jako tužna. Kako li tek može biti tužna maturantkinja, koja ne može otići na matursko veče s drugarima, samo zato što nema novaca za hljinu – kaže Iskra.
Istog trenutka je krenula u akciju. Munjevitu. Objava na društvenim mrežama, na zvaničnom sajtu Gradske uprave, u medijima. Kratko i jasno: Da li vaša maturska haljina stoji u ormaru i više ne namjeravate da je nosite? Poklonite je!
Istog dana na vrata Doma omladine zakucala je Nevena Vukomanović, članica „Budi muško“ Kluba. Ona je prva donirala svoju maturski haljinu.
– Rekla je da je ta haljina četiri godine stajala u ormaru. Poslije mature više je nije obukla. Bila je presretna što je dobila priliku da neku novu maturantkinju obraduje poklonom i što će njena haljina ponovo zaplesati na maturskoj zabavi – priča Iskra.
Ta se hajina nije ni pola sata zadržala na vješalici u Domu omladine. Čim je objavljeno da jedna haljina čeka novu vlasnicu, pojavila se djevojka zainteresovana da je uzme.
– Djevojka je bila oduševljena krojem, bojom, izgledom haljine, koja joj je stajala kao salivena. Kao da je baš za nju krojena. Oči su joj zablistale od radosti – priča Iskra.
Narednih dana revija dobrote, ushićenja i djevojačke radosti je nastavljena. U mali improvizaovani „butik“ u Domu omladine pristizale su crvene, bijele, ružičaste haljine. A pristizale su i maturntkinje koje su ih birale, isprobavale i odnosile kući.
Za nekoliko dana poklonjeno je 30 haljina u kojima je 30 maturantkinja odlepršalo na fotografisanje i zabavu. Nekoliko doniranih haljina je ostalo. One će biti pohranjene na posebno mjesto i biće sačuvane za maturu iduće godine.
– Kako smo sve organizovali na brzinu i prilično kasno, u maju, kada se već bližio kraj školske godine, dobro je ispalo. Ali, dogodine ćemo se bolje organizovati – kaže Iskra.
Pa nabraja: akciju će pokenuti na vrijeme, već u martu, objavljivaće fotografije doniranih haljina, proširiće akciju i na druge gradove u Republici Srpskoj.
– I ove godine su nam se javljale devojke iz drugih gradova, koje su željele da donaraju svoje haljine. I bilo im je žao što matursku toaletu ne mogu pokloniti nekoj svojoj sugrađanki – kaže Iskra.
Dodaje da će dogodine organizovati i doniranje maturskih odijela za mladiće maturante. Što bi momci bili isključeni! I njima je drago da se vesele na maturskoj večeri. I među njima ima onih koji ne mogu izdvojiti 100 evra, ili više od toga, da bi se za maturu sredili kako dolikuje.
Iskra kaže da su joj u akciji pomagali drugari: Isidora Sekulić, Nemanja Blagojević, Relja Vasilije Žmigić, Lazar Marjanac…
Ali drugari su pošteno skromni. Kažu, sve ovo sa maurskim hajinama je Iskrino „maslo“. Ona je sve to izgurala i iznijela na svojim plećima. Oni su, tu i tamo, pomogli: koliko su mogli i znali.
– Iskra pozove, pita: jesi li ti dežurni? Molim te preuzmi haljinu, doći će jedna donatorka. I ja je preuzmem i ostavim gdje treba. Toliko od mene. Realno, slabo se ja razumijem u haljine – kaže simpatični Lazar Marjanac (17), učenik Tehničke škole.
A onda, po sistemu „to smo obavili, idemo dalje“, razgovor mladih volontera se sa maturskih haljina prebacuje na druge teme. Imaju oni o čemu pričati, itekako.
Svi su članovi jedne ili više omladinskih organizacija i udruženja.
Vršnjački su edukatori i đake osnovnih i srednjih škola savjetuju kako da se bore protiv vršnjačkog nasilja, kako da žive zdravo, vode računa o ishrani i bave se sportom.
Neki od njih glume u Pozorištu mladih „Dis“. Pomažu u organizovanju koncerata, predstava, izložbi i debata u Domu omladine. Rade sve: prenose stolice, opremu i scenografju, dežuraju, u hodu smišljaju rješenja za probleme, koji neočekivano iskrsnu.
Pomažu i drugarima sa teškoćama u razvoju iz udruženja „Dajte nam šansu – Zvjezdice“ da se uklope u društvo vršnjaka, da uče i rade. Ponosno ističu da mladi iz „Zvjezdica“, uz njihovu podršku, rade kao konobari i šankeri u kafiću Doma omladine.
– Pripremamo i svoj podkast „Kulturni špajz KUŠ“- ističe Isidora Sekulić, studentkinja Medicinskog fakulteta.
Ona je na studije u Banjaluku došla iz Kostajnice, gdje je osnovala Omladinski klub „Feniks“, jednu od nauspješnijih organizacija mladih u Republici Srpskoj.
Uz sve ovo, i još mnogo toga što u priču ne može stati, Iskra Potočnik ima još jedan zadatak. Ona je zadužena za PR Doma omladine, ili kako kaže za „sveukupni vizual“. U prevodu, Iskra fotografiše i snima sve događaje, akcije i manifestacije, i taj materijal objavljuje, kako bi Banjalučani znali šta omladina radi.
– Sve se to može stići, ako se ne dangubi – kaže Iskra.
E, da su Iskra i njeni drugari dangubili, mnoge mlade Banjalučanke ne bi doživjele radost maturske zabave. A mnoge crvene, bijele, plave, ružičaste… haljine bi i danas čamile u ormarima.
Diskrecija zagarantovana
U akciji darivanja matruskih haljina diskrecija je zagarantovana. Imena donatorki se ne objavljuju, a samo volonteri znaju i ko su djevojke, koje su maturu slavile u poklonjenim haljinama.
– Među njima ima djevojaka iz višečlanih porodica ili iz porodica koji su korisnici usluga Centra za socijalni rad i Humanitarne organizacije „Partner“, ali i maturantkina koje ne spadaju u ove kategorije, ali im roditelji nisu mogli kupiti svečane toalete – kažu volonteri.
(Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj USAID kroz projekat PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu