Psiholog mr. Ljiljana Mikuš, šefica Sekcije za psihologiju saobraćaja Hrvatskog psihološkog društva, ima objašnjenje zašto su ovakve nesreće kobne u ranim jutarnjim satima. Nesreća se dogodila u 5.20 časova. Psihofiziološke aktivnosti organizma su na najnižem nivou u drugom dijelu noći, u vremenu od 1 sat poslije ponoći do 5 ujutru, a ovo vrijeme je namijenjeno odmoru i spavanju. Poznato je da su cirkadijalni ritmovi, koji traju oko 24 sata, ili biološki dnevni ritmovi, usklađeni sa smjenom dana i noći, odnosno periodima budnosti i sna. U vremenu koje je biološki i evolutivno namenjeno spavanju, teško je održati budnost i boriti se protiv pospanosti i želje za spavanjem. Na osjećaj pospanosti utiče i dužina vremena koje je prošlo od posljednjeg spavanja, kao i kvalitet i kvantitet prethodnih spavanja. Loš i plitak san i dug za spavanje povećavaju nivo pospanosti tokom dana, a dug za spavanje se može akumulirati tokom nekoliko dana. O svemu tome treba voditi računa i u organizaciji rada profesionalnih vozača, kojima se moraju obezbijediti uslovi za kvalitetan san i odmor kaže Mikuš.
Vožnja autoputem je takođe jedan od faktora rizika. Dugotrajna, monotona vožnja autoputem je za vozača monoton, dosadan zadatak, aktivnost se ne mijenja, stimulansi i signali na koje treba reagovati se javljaju relativno rijetko. Aktivnosti kojima nedostaje promjena i raznovrsnost, koje se sastoje od monotonih, jednostavnih zadataka koji se stalno ponavljaju i sadrže mali broj stimulusa koji se rijetko javljaju, takođe su faktor rizika za nastanak nesreća jer doprinose osjećaju umora i pospanosti. Dakle, činjenica da imamo transparentne i dobro izgrađene puteve ne znači apsolutnu bezbjednost za vozače.
Umor je skup biohemijskih i funkcionalnih promjena u organizmu koje pogoršavaju njegovu funkciju, a koje nastaju usljed prekomjerne radne aktivnosti i nedovoljnog odmora. Umoran čovjek osjeća se nelagodno, letargično i iscrpljeno. Umor usporava reakcije i proces donošenja odluka, slabi kontrolu kretanja, slabi toleranciju na ponašanje drugih učesnika u saobraćaju. Stanje zamora slabi kontrolu upravljanja vozilom u željenom pravcu, vozači imaju tendenciju da istraju na brzini dok gube uvid u situaciju. Reakcije koje izvodi vozač u stanju umora mogu biti nagle i ubrzane, ali netačne i isprekidane. Umor otupljuje kritičnost prema vožnji, životnoj sredini i opasnosti. Umor se javlja nakon dva sata vožnje ili pređenih 200 do 500 kilometara, a ne zavisi samo od trajanja vožnje, već i od aktivnosti koje su joj prethodile, kvaliteta sna i odmora, doba dana ili noći, stresa. situacije iz privatnog ili radnog okruženja – objašnjava Mikuš.
Psiholog je posebno ukazao na još jedan zabrinjavajući faktor, piše Jutarnji list.
– Stres u radu profesionalnih vozača je tema o kojoj malo ko želi da vodi računa. Postoji čitav niz faktora koji profesionalne vozače mogu dovesti u stresnu situaciju: od vozila koje je staro i u kojem se neće osjećati bezbjedno do neodgovarajućeg rasporeda vožnje, loših uslova za odmor, nemogućnosti pravilne ishrane tokom putovanja. itd. Osjećaj stresa, odnosno pritisak da se ispoštuje posao koji mu je postavio poslodavac, može predstavljati značajan bezbjednosni rizik u vožnji – zaključuje psiholog.
Poginulo 12 državljana Poljske
U Hrvatskoj je završen uviđanj tragične nesreće poljskog autobusa u kojoj je 12 osoba izgubilo život i utvrđeno je da je vozač izgubio kontrolu nad volanom.
Na osnovu do sada prikupljenih podataka, vozač autobusa izgubio je kontrolu nad vozilom koje je skrenulo u desnu stranu, probilo zaštitnu ogradu i sletjelo van puta.
Dvanaest osoba, uključujući i vozača, poginulo je u nesreći. Svi su državljani Poljske.
U autobusu su bile 44 osobe – 42 putnika i dva vozača. Na liječenju su 32 osove, rekao je ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu