Ovaj mladi skijaš kome se od 13. januara u tri popodne gubi svaki trag, pronađen je sutradan oko 4.45 sati, u blizini sela Zaskovci.
Kako je objasnio, cijelu noć je hodao po snijegu, prateći potok.
– Vodio sam računa da ne smijem da se uspavam, kako se ne bih zaledio. Kad osjetim umor, stanem na pet minuta, naslonim se na stablo drveta i odmah nastavljam dalje – počeo je Uroš svoju priču.
Dodao je da tog dana magla predstavljala veliki problem.
– Na Staroj planini kod gondole su tri staze. Ja sam izašao na vrh, ali je magla bila toliko gusta da ništa nisam vidio, čak ni svoje tragove u snijegu. Nekako sam promašio stazu. Mislio sam da idem pravo, krenuo sam da se spuštam, ali sam se onda predomislio i odlučio da se ipak vratim nazad. Snija je bilo oko pola metra. Kako sam hodao, nisam bio siguran da sam tim putem došao. Onda sam skinuo skije i nastavio sa pancericama da hodam dalje – nastavlja naš sagovornik.
Kroz gustu maglu, Uroš se probijao po snijegu i ne sluteći da se izgubio. Nastavio je da hoda, a onda ugledao jedino mjesto na planini bez snijega.
– Pošao sam tim putem i vidio potok. Tu sam ostavio skije. Odlučio sam da pratim potok. U tom trenutku uopšte nisam shvatio da ću da lutam narednih 14 sati, zapravo cijelu noć – kaže Dragićević.
Kako je išao dalje, Uroša je u šumi uhvatio mrak. Pred njim je bila teška odluka, kako da se sačuva i što bezbjednije vrati na bezbjednu lokaciju. Odlučio je da ne prestaje da hoda, što ga je i sačuvalo.
– Ne znam koliko sam kilometara prepješačio. Kada sam osjetio umor, zastao bih da odmorim na pet minuta i odmah nastavljao da hodam. Bio sam uplašen, ali sve vrijeme pod pozitivnim adrenalinom i nekom neopisivom energijom. Bavim se sportom, studirao sam DIF, ali i sada mislim da nisam sposoban za ovakve prilike. I sada se ojsećam kao da prepričavam neki film, a ne da govorim o svom iskustvu. Bila je to prava borba za život, a čovjek nije ni svjestan koliko toga može, dok se ne nađe u sličnoj situaciji – dodaje sagovornik.
Urošu je telefon ostao kod drugarice, pa nije bio u prilici da pozove pomoć.
– Najviše sam se brinuo za roditelje, braću, prijatelje, bio sam živ, ali to niko nije znao. Razmišljao sam šta ako naiđem na vukove, da li ću da preživim. Nastavio sam da hodam i uzdao se u ono najbolje – kaže Dragićević.
U pretragu terena odmah su uključeni policajci iz Policijske uprave u Zaječaru i Pirotu, granična policija, pripadnici Sektora za vanredne situacije, kao i Gorska služba spasavanja, zaposleni u preduzeću ”Skijališta Srbije” i mještani tog područja. Tražili su ga prijatelji, rodbina, kolege….
– Dok su me tražili, moj prijatelj je ugledao sklije, I to im je bio dobar trag, budući da su one bile lijepo složene, znali su da nisam pao i pretpostavljali da nisam povrijeđen. Otpilike su tada i pretpostavili kojim sam putem nastavio da idem, pa su krenuli u potragu i za dva i po sata me pronašli. Nisam imao predstavu koliko je sati. Ugledao sam dvije lampe ispred mene i onda mi je odmah bilo lakše – kaže Dragićević.
Čim je pronađen, Uroša je policija prevezla do Kalne, gdje ga je sa sanitetom hitne pomoći sačekala majka, a onda je prevezen u Zdravstveni centar u Knjaževcu.
– Nisam se mnogo smrzao, bio sam dobro obučen, imao sam kompletnu opremu. Jedino što su mi pancerice sve vijeme bile pune vodom. Nemam povrede i super se osjećam. Poruka za skijaše je da se paze magle. Vjetar je opasan, ali magla je najveći neprijatelj skijašima. Ima puno njih koji ne poznaju teren. Ja sam i ljeti i zimi bio na planini, osvajao sam Midžor, ali eto koliko malo treba da se skrene sa puta i da to bude kobno – zaključuje Dragićević, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu