Imajuću to i vidu, Dodik optužujući Ivanića da je izdao Republiku Srpsku, optužuje i Radmanovća i sve iz SNSD koji su potpisivali i odobravali MAP. Ili Nikolu Špirića koji je 2010. godine u Biselu ocijenio „da će članstvo BiH u Akcionom planu NATO ojačati unutrašnju koheziju BiH i njenu stabilnost, ali i njen položaj u regionu“.
Bilo bi dobro da je prepucavanje oko potpisa jedini problem od kojih se građani neće najesti hljeba, a koji političare brine. Dok se Ivanić i Dodik prepucavaju oko puta u NATO, Dragan Čović i Bakir Izetbegovć svađaju se i mire oko trećeg entiteta. Tenzije i problemi koje stvaraju jedni sa drugima građanima neće donijeti ništa dobro.
Pametni ljudi kažu da problema ima onoliko koliko se o njima priča, te da mudro državno rukovodstvo široj javnosti ne priča o svim problemima i ne širi tenzije. Koliko su naši mudri prosudite sami.
Bilo kako bilo, izgleda da brod tone, a građani mu sisaju vesla, jer nisu vidjeli ni slovo od obećanog referenduma o članstu u NATO, a pitanje je koliko bi građansko NE uopšte značlilo, jer su funkcije i fotelje uslovljene MAP-om ipak bitnije.
Poznavajući domaće političare sutra bi, da sačuvaju fotelje, aktivirali plan za ulazak u Al-Kaidu i onda građanima rekli da je to za njihovo dobro. Opozicija bi tada bila izdajnik što ne podržava, a nakon nekoliko godna izdajnik što je podržala.
Vrijeme će pokazati da li je Izetbegović i od Dodika sada, i od Ivanića ranije, dobio šta je želio, a onaj ko je izdao volju naroda vjerovatno nikome neće odgovarati, jer je to sve „za naše dobro“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu