S druge strane, predstavnici vlasti ih pozivaju da ostanu gdje jesu, da treba još samo malo vremena i truda, pa da i BiH procvjeta i gotovo rame uz rame stane sa nekom od, ako ništa drugo, manje razvijenih zemalja Evrope.
Da ne baksuziramo unaprijed, možda tako jednom i bude, ali, ne lipši magarče do zelene trave…
Baš tako, jer je, trenutno, BiH „ovjenčana“ pozicijom države čiji građani žive gore i od žitelja mnogih siromašnih afričkih država.
E, vrag bi ga znao kako, onda, bilo ko može i da pomisli, a kamoli glasno kaže da je potrebno samo par godina pa da nam procvjetaju ruže, a ljudi prestanu bježati u inostranstvo?! A tih par godina koje su, kao, ključne za neki prosperiteta države, taman se poklapaju sa trajanjem mandata nove vlasti koja ili ima preambiciozne planove ili opet narodu baca prašinu u oči.
Jer, sve na što naši vlastodršci mogu da se pozovu, a da ne izreknu neistinu, jeste dobar prirodni potencijal zemlje. Sve ostale eventuelne životne reforme uglavnom su u domenu „treba“, „biće“, „uradićemo“, „potrudićemo se“… Dakle, nigdje perfekta i prezenta, a sve sami futur do futura, pa ko dočeka pričaće.
Do tada, Evropo, nedostižni snu, Afriko, sestro rođena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu