Umjesto da joj starost bude dostojna i da se nalazi u čistom i toplom, baka Đurđa, muči se i pati na samom rubu siromaštva. Zavisna je od tuđe njege i pomoći, a jedini ko joj se našao u toj bijedi, jeste sin Miroslav.
– Nikako sam. Ne mogu da živim, ne mogu da umrem – kaže baka Đurđa.
Starica Đurđa već je šest godina na postelji, a brigu o njoj vodi njeno deseto dijete po redu, sin Miroslav zajedno sa suprugom i sinovima.
U kući nema ni minimalnih uslova za život, zemljani pod, bez vode i kupatila. Vodu nose sa obližnjeg izvora, kroz suze priča unuk Nebojša od čije nadnice živi cijela porodica.
– Ja ne mogu njoj da pružim kako ja zamišljam da treba da se pruži. Znam ja šta sve treba, kupatilo i kuća, ali nisam u mogućnosti, ja radim, ali mučimo se i imamo samo da preživimo – kroz suze priča Đurđin unuk Nebojša.
Kuća samo što se nije srušila. Zid se nakrivio i poduprt je drvima da ne padne. Dio kuhinje pokriven je najlonom. Baka Đurđa je u međuvremenu oslijepila, a osim starosti i iznemoglosti druge dijagnoze nema.
Njen sin Miroslav kaže da je primijetio neobične promjene na njenom tijelu.
– Počela je da se mijenja koža, da se obnavlja. Kosa joj je bila bijela, sada je crna. Izrasla su joj četiri nova zuba – kaže Miroslav.
Đurđa je rodila 11 djece od kojih ima preko 120 potomaka. Po računici porodice, doživjela je rođenje potomaka u petom koljenu, pa je ona po rodoslovu svojim najmlađim potomcima navrbaba, prenosi Blic.
Mučan je život najstarije žene na Balkanu, još mučnije je što sudnji dan čeka u kući staroj koliko i ona, u nehumanim uslovima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu