Biznis

"Ne možemo svi da budemo ljekari" Marica čisti stanove, zarađuje i uživa u svom poslu

Kada ljudi čuju riječ "spremačica", mnogi od njih odmah pomisle na "jadnu i izmučenu ženu" koja sa higijenskim rukavicama drži džoger i briše pločice u hodniku zgrade.

Pranje ruku
FOTO: FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RINGIER

Često, neki ni ne pomišljaju da rade ovaj posao jer je naporan i neprijatan, ali vjerovali ili ne, osobe koje se bave ovim zanimanjem mogu mjesečno da zarade i do 120.000 dinara (oko 2.000 KM).

Primjer je Marica Simić (51) iz Beograda koja se ovim poslom bavi već dvanaest godina i koja je, kako kaže, među najtraženijim spremačicama, a posla toliko ima, da ga zakazuje i dva mjeseca unaprijed.

Ovo je njena priča.

– Ne možemo svi da budemo ljekari, ali bogami, ne mogu ni spremači – bilo je prvo što je Marica rekla, a onda je dodala:

“Volim svoj posao”

– Nažalost, mnogi se postide kada vide spremačicu, ona u njihovim očima izaziva sažaljenje, ali meni ni poslije ovoliko godina nije jasno zašto je to tako kada, konkretno ja, volim svoj posao, uživam u njemu i zaradim isto, ako ne i više od onog koji sjedi u kancelariji i čačka kompjuter – rekla je Marica.

Marica otprilike mjesečno zaradi oko 1.000 evra, a zapravo sve zavisi od toga koliko zakaže klijenata. Nije joj prioritet da „spadne s nogu“, pa pošto je sada razvila svoj biznis, onda ne pretjeruje u tome.

– Zakažem onoliko klijenata koliko meni odgovara i uglavnom su sve stalni, rijetko prihvatam nove jer nema potrebe za tim. Što se tiče cijene, ona je različita, u zavisnosti od kvadrature stana i da li je u pitanju generalno čišćenje ili redovno osnovno nedjeljno održavanje stana. Kad jednom uradite generalku, lakše je održavati postojeće stanje i zato je ta usluga najtraženija – rekla je.

Pošto je ostala bez posla kada se zatvorila mala trgovinska radnja u kojoj je radila desetak godina, komšinica ju je pitala da li bi željela da očisti jedan prostor koji je trebalo da bude pretvoren u kafić.

– Naravno, zašto da ne. Ionako sam bila bez posla. Kada sam otišla da čistim, na stolu je bio sav potreban materijal – različita dezinfekciona sredstva, krpice, metla, džoger, prskalice, apsolutno sve. Pustila sam muziku na telefonu i očistila sve u roku od tri sata. Gazda lokala mi je dao duplu dnevnicu, sjećam se, rekao je da kada je vidio da nema otisaka na bravi, bilo mu je jasno da sam brisala “u sitne detalje”. Tada sam odlučila da mi sestričina odštampa oglas na kom ću nuditi usluge čišćen – rekla je ova žena.

Kada je rekla da ovaj posao nije za svakoga, Marica je zapravo mislila na perfektnost.

“Od devet do dva popodne dobila sam 210 evra”

– Ja sam po prirodi takva, volim sve da uradim do sitnih detalja i prosto ne može nikada ništa da mi promakne. A to su, kasnije i uočili moje gazde u Švajcarsko – dodala je.

Malo po malo, Maricu su počeli da traže svi u komšiluku i da je preporučuju drugima, a kada je riješila da iste godine ode kod sestre u Švajcarsku – onda je, kako kaže, vidjela blagodeti ovog posla. Moja sestra godinama radi kao spremačica-sobarica u Švajcarskoj, održava nekoliko apartmana i toliko ima posla, da je to nemoguće. Provela sam tri mjeseca sa njom i uvjerila sam se. Čistila sam od devet do dva popodne i dobila sam 210 evra. Sjećam se kao da je juče bilo. Od tada, svake godine preko zime sam u Švajcarsko – rekla je Marica.

Jedino ju je nerviralo kada ju je gazdarica provjeravala, a to je u Švajcarskoj, barem ovdje gdje je radila, obavezno.

– Za pet sati mogu da očistim dva jednoiposobna apartmana. Pustim muziku na telefonu, dobijem od njih kolica sa potrebnim materijalom za čišćenje i bacim se na posao. Niko me ne uznemirava, niti nadgleda dok radim. Ali kada završim, pritisnem dugme pored vrata i gazdarica dođe. Čučne, klekne, pa se podigne na prstima, ama baš svaki kutak pregleda krajem oka jesam li dobro izbrisala prašinu. A ako ugleda makar jednu dlaku na inventaru, vraća me na sam početak. Majke mi. Bilo je i toga, priznajem, ali čovjek se na sve navikne – rekla je, piše Nova.

Marica je tako ostala u Švajcarskoj tri mjeseca i zaradila oko 15.000 evra. Pored čišćenja apartmana, prijavila se i za bonus posao – peglanje posteljine.

– Peglanje je najteže, kičma vam otpada od stajanja, a posteljini nikad kraja. Međutim, taj posao se plaćao ista kao i kada čistim apartmane, pa zašto onda ne bih zaradila dodatno – kaže Marica.

Kada se vratila u Srbiju, Marica je u potpunosti razvila svoj biznis.

– Ako hoćemo da zarađujemo za život od spremanja tuđih kuća, stanova i kancelarija, moramo uvijek biti kao prvog dana, jer najvažnije je opravdati očekivanja. Dakle, ne mogu danas lijepo da očistim, a sutra ofrlje. Takođe, specifičnost ovog posla ogleda se i u tome što na neki način zalazimo u intimu ljudi, pa im je od izuzetne važnosti da mogu da imaju povjerenja u vas. Na primjer, dešavalo se da gosti stignu, a ja sam još uvijek u sobi. Pozdravim ih na početku i onda se pravim da ih više ne vidim – kaže Marica.

Naplata po kvadraturi rezervisana za dugoročnije angažmane

Pored najrasprostranjenije naplate čišćenja po satu, postoji i naplata po kvadraturi prostorije, a cjenovnike ove vrste prave najčešće čistačice koje ostvaruju dugoročnu saradnju sa klijentima, pa se dogovori prave na mjesečnom nivou.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu