Ova praksa primjenjuje se već godinama u banjalučkom Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, koje inače ima godišnje prihode blizu 10 miliona maraka, ali u rashodima, izgleda, nema prostora i za ovaj izdatak za higijenu djece.
Cijena boravka u obdaništu za jedno dijete roditelje košta 165 KM mjesečno, a ostatak do ekonomske cijene od 400 maraka finansira Grad. Jedno pakovanje ubrusa u prosjeku iznosi jednu marku.
Imam dvoje djece, pa donosim i dva pakovanja ubrusa. Nije to puno, to je samo dvije marke, ali je apsurdno da Centar ne može finansirati održavanje osnovne higijene ili je to neko prastaro pravilo na koje više niko ne obraća pažnju. Kupujemo još i vlažne maramice i pelene, ali to opravdavam jer je stvarno preskupo – priča majka čija djeca borave u obdaništu u Boriku.
Odokativna analiza
Centar za predškolsko ima 24 vrtića u koja ide 2.300 mališana. Ako se vodimo grubom računicom, to bi značilo da svaki mjesec roditelji donesu u obdanište oko 2.000 pakovanja ubrusa, što košta isto toliko maraka. Na godišnjem nivou, računica iznosi oko 24.000 maraka, odnosno toliko Centar “uštedi” na kupovini ubrusa.
Direktorka Jelena Kurtinović kaže da neće mijenjati ovu praksu, te da je to navedeno i u ugovoru koji roditelji potpisuju sa ovom javnom ustanovom.
– U svim gradovima je tako. Raspitivala sam se u drugim mjestima u BiH, ne znam da ima ijedna ustanova da to obezbjeđuje. U pitanju su ogromni izdaci za higijenu zajedno sa pelenama i vlažnim maramicama. Nismo radili analizu tih troškova, mogu samo da pretpostavim – izjavila je Kurtinovićeva.
Privatnici sami servisiraju dnevne obaveze
S druge strane, u privatnim obdaništima, gdje boravak košta od 200 do 300 maraka, vrtići sami servisiraju dnevne obaveze.
– Toalet papire, ubruse, sve što je potrebno za održavanje higijene obezbjeđuje vrtić. To je nešto što se smatra normalnim i ne uzimamo od roditelja nadoknadu za to. Oni donose pelene i vlažne maramice, u skladu s navikama svog djeteta – kaže vlasnica Milica Orašanin, koja drži vrtiće u Lazarevu i Adi.
Dijana Šormaz, vlasnica vrtića u kojem boravi 120 djece, kaže da je nabavka ubrusa za mjesečne potrebe košta 400 KM, ali i napominje kako je to obaveza vlasnika ustanove, a ne roditelja. Podsjeća da sanitarni inspektori redovno kontrolišu da li u svakom momentu vrtići imaju dovoljnu količina ubrusa i toalet papira, a za nedostatak sredstava za higijenu izriču kazne.
– Stavka nije nimalo jeftina, ali to ne znači da nama ostaje više novca nego državnim vrtićima, već je naš pristup drugačiji. Smatram da je budžet koji ima državni vrtić, u smislu mjesečnih uplata od roditelja i Grada, dovoljan da Centar podnese taj trošak – ističe Šormazova.
Pozitivan finansijski rezultat
Ova javna ustanova lani je ostvarila 9,8 miliona maraka prihoda, od korisnika usluga koji su uplatili 3,2 miliona maraka, te iz budžeta Grada Banjaluka koji je i njen osnivač – 6,4 miliona maraka.
Ukupni rashodi su bili 9,6 miliona KM: rashodi za plate, naknade zaposlenih i otpremnine bile su 7,4 miliona maraka, a rashodi za pripremu dječjih obroka, utroška struje i komunalnih usluga, te nabavku didaktičkog materijala – 1,86 miliona KM.
Centar je ostvario pozitivan finansijski rezultat u 2018. godini u iznosu od 187.830 maraka, navodi se u finansijskom izvještaju koji je usvojila Skupština grada ove godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu