Donald Herbert imao je samo 34 godine kada mu se život zauvijek promijenio nakon što je teško povrijeđen dok je gasio požar u kući u Bufalu, Njujorku, u decembru 1995. Krov imanja srušio se na oca četvoro djece, priklještivši ga ispod gomile ruševina koje su ga skoro ugušile. Bio je bez kiseonika nekoliko minuta prije nego što su ga spasle kolege, ali dok je njegova supruga Linda stigla u bolnicu, već je bio u komi.
U razgovoru s Andersonom Kuperom u emisiji “60 Minutes” 2007. godine Donova skrhana supruga rekla je: “Sjećam se da sam ga molila i preklinjala u bolnici dok nije reagovao. Ne ostavljaj me, ne ostavljaj djecu, potreban si nam”.
Jedan od njihovih sinova dodao je: “Pokušavali smo da ga natjeramo da nam stisne ruku ili pomjeri nožni prst ili nešto slično… pokušavali smo skoro sve”.
Don je poslije godinu konačno izašao iz kome, ali je imao problema s govorom, vidom i pokretljivošću, a nije mogao ni da jede samostalno. Njujorčanin se jedva ičega sjećao i nije prepoznavao svoje najbliže – a za nekoliko mjeseci pao je u stanje minimalne svijesti.
To znači da je Don – koji je ostao slijep nakon nesreće – mogao da odgovori na podražaje i pokaže određenu svijest, ali nije mogao da komunicira. Njegova porodica bila je primorana da ga premjesti u starački dom gdje ga je na životu održavala sonda za hranjenje i mogao je da prima stalnu njegu, dok su Lindi stručnjaci rekli da bi trebalo da se oprosti od njega.
– Odvela sam ga kod jednog neurologa i zapravo sam ga molila da mi kaže: ‘Da li će mu biti bolje ili ne?’ A on je samo rekao: ‘Pa, pogledajte ga. Šta vidite? Vi vidite ono što i ja vidim, tamo nema ničega’. I bila sam jednostavno skrhana – prisjetila se supruga.
Jedan od njihovih sinova opisao je da je osjećao mučninu u želucu kada je vidio oca u tako teškom stanju, dok je drugi rekao da se ‘nikada’ nije navikao na to da mu je tata minimalno pri svijesti.
Don je bio u takvom stanju više od devet godina – sve dok se 30. aprila 2005. iznenada nije probudio u staračkom domu, pitajući gdje mu je porodica. Njegovi najmiliji i bivši prijatelji vatrogasci došli su u ustanovu za njegu, gdje im je medicinska sestra zatim pozajmila video kameru da snime Donovo neobično ‘buđenje’, prenosi ŽenaBlic.
Tadašnji 43-godišnjak teško je izgovorio svoje prve riječi nakon što nije govorio skoro deset godina, dok su njegovi problemi s vidom značili da je bio primoran da prepozna svoje rođake i prijatelje po njihovim glasovima. U videu koji tjera suze na oči, Donovi sinovi grle svog oca dok ih on pita: ‘Koliko me dugo nije bilo?’.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu