Ovog puta, gledaćemo ga u serijalu “Tito između Istoka i Zapada”.
U razgovoru sa medijima, Nebojša Dugalić podijelio je svoje utiske sa snimanja.
Vi ste bili mali u to Titovo vrijeme, pa možete malo utisaka, atmosfere i danas kada eto imate priliku da glumite Tita?
Da, pa evo ja ovaj jako živo pamtim taj period, iako sam imao 10 godina kad je Tito umro. Ali sjećam se baš mnogo detalja iz tog vremena. Sjećam se i tog dana kad su javili da je umro, kako je izgledala atmosfera u gradu, kako se vojska rastrčala preko Kraljevačkog mosta, preko Ibra, kako se odjedanput cijela zemlja nekako mobilisala sa svih strana.
E sad to je naravno bio jedan prvo dječiji doživljaj svijeta, a drugo to je bio doživljaj koji proizilazi iz samog dešavanja. A kada prođe mnogo vremena onda naravno mijenja se i odnos i prema prošlosti, a i prema onome šta šta se tada znalo, šta se nije znalo, a šta smo to novo saznali.
U svakom slučaju sada radeći ovaj serijal prvi put u stvari sam se suočio sa materijalom sa scenarijom koji je zasnovan na stenografskim zapisima. Dakle to je ono što jeste bio stvarni sadržaj dokumenata zvaničnih dokumenatakoji su bilježeni iz pregovora Tita i svih velikih državnika, svih značajnih ljudi tog vremena i sada iz te slike potpuno drugačije izgleda vizura na to vrijeme.
Ono što je interesantno jeste da da se doslovno ništa nije promijenilo još od tog vremena, dakle i tog poslijeratnog vremena pa do danas. Ništa se nije promijenilo u toj globalnoj strukturi odnosa, snaga Istoka, Zapada, ko je ko su sve bili subjekti, učesnici, šta je tada značilo uopšte postojati na tom mjestu kao nekakva Jugoslavija koja je pripadala pokretu nesvrstanih i šta su u stvari tada bile te globalne političke igre, ustupci, dogovori, ko je kome šta nudio, ko je na šta pristajao i tako dalje.
Dakle struktura te globalne slike svijeta je bila bukvalno identična kao danas.
Stalno je bio bliski Istok kao neko žarište, stalno su nešto Rusija, Amerika, Evropa bili u nekim svojim klinčevima oko toga ko će gdje proširiti zone uticaja.
Jedina razlika je tada bila u tome što je u stvari taj pozicija Jugoslavije bila takva da je Jugoslavija bila veća zemlja nego što smo mi danas i bila je nekakav subjekt u toj igri, budući da je taj pokret nesvrstanih u stvari bio neka vrsta trećeg bloka koji je kao zasebna celina održavao nekakve kakve takve ravnoteže u tim odnosima snaga.
Danas su ti odnosi poremećeniji. Mi smo sada značajno manji i gotovo nepostojeći subjekt osim kao trpni.Može vidjeti gotovo ista vrsta problematika koje mi danas živimo i koje smo nasledili još iz tog vremena.
Ono što je najtragičnije u svemu jeste što sve to proizilazi iz jedne neumoljivosti geografije. Naprosto smo tu gdje jesmo. Postoje neke sile koje se preko naših glava razračunavaju između sebe i mi smo tu uvjek neka vrsta kolateralne štete ili nešto što eto je planirano inače za žrtvovanje. Pa sad ko preživi Bogu pomoć.
U tom smislu dakle ja sam imao jedan doživljaj kao dijete. Tad sam imao tu sliku kao eto živimo u jednoj uređenoj zemlji, sve je divno, krasno i ružičasto i raspjevano.
Onda smo poslije videli šta su bile posljedice tih politika, a sada iz ove vizure gledamo kako je to stvarno izgledalo na onim mjestima koja tada nismo mogli da vidimo jer mi nismo znali šta je Tito dogovorio sa Britancima, šta je dogovorio sa Rusima, šta je dogovorio sa Amerikancima, šta je, mislim mi smo to negdje u nekom odblesku onako dobijali kao prerađene informacije.
Ali je svakako zanimljivo kao jedan istorijski uvid, jedna perspektiva koja mislim da mnogo toga rasvjetljava i o onome što mi danas živimo. Mislim da će u tom smislu ovaj ovaj serijal nekako eto pomoći nam da sa tom vremenskom distancom gledajući u neke prošle događaje u stvari bolje razumeti i sopstvenu situaciju.
Koliko je teško zapravo izbalansirati takoreći između vjerodostojnosti jedne takve istorijske ličnosti koju takoreći svi već poznaju i te umjetničke slobode koju svaki glumac u suštini treba da pokaže?
Pa s jedne strane jeste dosta je teško, ali s druge strane mnogo olakšava činjenica da postoji jako obimna i detaljna građa. I pošto postoji građa, u dramskom smislu to znači da vi imate jako dobar materijal da definišete događaj, dramski događaj.
Dakle nezavisno od nekog ideološkog opredeljenja, da ko je za koga, da li je četnici partizani, mislim potpuno je nebitno. Vi gledate jednu realnu dramsku situaciju u kojoj se zatekao taj i taj čovjek. Sticajem okolnosti je to bio Tito.
I šta je sve u stvari gravitiralo oko tih pozicija. Tako da u tom smislu zaista je imali smo scene gde smo svi onako ovaj završimo scenu i kao da li je moguće da je ovaj jedan razgovor u stvari odredio nama sudbinu u narednih 50 godina.
A to je bila jedna ponuda recimo od strane Britanaca još za vrijeme rata. I mi onda tek tada u stvari razumemo šta je to što smo mi poslije živeli pola vijeka.
Dok nije došlo do novog raspada, novih rasparčavanja i tako dalje. Ali i ta rasparčavanja su zapravo bila shvatamo sada posljedica bukvalno tog istog jednog jedinog razgovora.
Jer je to bilo neki logičan sllijed dešavanja s obzirom na to na šta se tad pristalo.
Hoću da kažem zahvalno je dakle vi možete sad nezavisno apstrahovano sada od bilo kakve ideološke pozadine, ali kao glumac, kao reditelj, kao pisac vi svedočite o nekom događaju onako kako smo o njemu dobili građu iz nekih zvaničnih izvještaja.
I onda vidite u stvari koliko je to u u dramskom smislu prezanimljivo i shvatite da nema te mašte koja može da nadmašta istoriju i stvarnost.
Ono što je i Dostojevski još govorio stvarnost je fantastičnija od svake fantastike. I to je zaista i ovdje isto slučaj.
Mislim prosto je to bila jedna igra šaha u kojoj je bilo jako je bilo teško predvidjeti ko je u toj igri dalekovidniji u smislu poteza koji će se vući.
Ko je bio pritisnut kako, pa je neke odluke donosio pod prinudom, neke je donosio slobodnije, neke je donosio mudro, neke katastrofalno, ali je sve to bilo vrlo jedno užareno vreme kad nije bilo lako biti pametan.
Mislim nije nikada lako biti pametan jer svaka odluka je odluka sa mnogo nepoznatih.
Vi izaberete neki korak, a ne znate šta ste izabrali.
To svako u životu može da vidi iz sopstvenog iskustva. Neko izabere sebi suprugu, supruga, a zapravo ne zna šta je birao. Birao je po nekoj slutnji ili izabere svoj poziv. Otkud vi znate? Niko od nas nije sanjao šta će doživjeti u poslu kojim se kojim je odlučio da se bavi.
A pazite, volio je taj posao. Volio je ono što bira.
A poslije vidimo da to ništa ne liči na ono što smo mi voljeli inicijalno.
Tako da hoću da kažem ovaj ovdje je zanimljivo ovdje nam je bilo zanimljivo da preispitujemo u stvari tu iracionalnost odlučivanja u vremenima gdje se računalo sa mnogo nepoznatih.
A tako je nažalost svako vrijeme.
Apropo toga što ste rekli nikad ne znamo šta nas čeka u životu pa čak i donosimo nekad pogrešne odluke. Je l’ vi smatrate da ste nekad donijeli pogrešnu odluku što se tiče posla, što se tiče izbora uloga?
Evo ne znam. Ako bi čovek bio dovoljno iskren, onda bi značilo da su sve njegove odluke pogrešne. Ovaj manje ili više. Drugim riječima potpuno je inherentno čovjekovoj prirodi da griješi u svom odlučivanju jer niko od nas ne može da predvidi sve posljedice sopstvenih odluka.
A uvijek je u svakoj odluci bilo mnogo toga posljedičnog što nismo planirali i što nije dobro, ali naprosto nismo mogli tad kad smo birali da to ni pretpostavimo ni izračunamo.
Tako da ovaj mislim da čovjek uvijek odlučuje s obzirom na neki potencijal da u tom trenutku donese nekakvu odluku.
A posijle se snalazi sa sopstvenim odlukama i sanira posljedice uglavnom.
Kakva je atmosfera na snimanju?
Jako je lijepo. Mislim najljepša je saradnja kad imate dobar materijal na kome možete da beskonačno nijansirate. I to je prije svega pretpostavka da da neki rad ove vrste bude bude radostan i uspješan.
Ovaj, a ovde smo stvarno imali u svim tim scenama, svaka je za sebe jedna gromadna priča i bukvalno imao sam utisak da od svake scene je moguće napraviti zaseban film kada bi se on razvio, bukvalno.
Znači sad ako bismo htjeli da pratimo liniju Čerčila ili liniju odnosa sa Rusima ili sa Amerikancima.
Znači bukvalno da napravite o svim tim linijama zasebne serijale, ne filmove.
Ovaj zato što je to toliko svi ti pojedinačni događaji u stvari svjedoče o jednoj sabijenosti, jednoj komprimovanosti istorijskih dešavanja.
I sad vi imate u recimo u jednom razgovoru koji traje 10 minuta, a u njemu je u njemu su decenije istorije iza tog jednog trenutka u kome se nešto prelama ili odlučuje.
I mnogo mi je bilo drago kad je naš scenarista Svetko bio na na jednom na jednom od snimanja i gledao scenu dok smo snimali i poslije mi kaže kaže pa ja ovo kaže ja sam ovo pisao, al vi kad igrate ja sad vidim da tu ima nešto što ja uopšte nisam imao na umu.
A u stvari to i jeste ljepota te neke međusobne saradnje jer svaki događaj nosi u sebi mnogo više značenja od onoga što bilo ko od nas pojedinačno može da iz njega iščita.
Evo mogu ja ako koliko često nosite posao kući?
Pa ja se trudim da ga ostavim ovaj tamo gdje mu je mjesto.
Ali naravno ovaj ovaj posao je jedan od onih koji čovjek ne može da radi tako što ode, ima radno vrijeme pa ga završi i vrati se kući i živi neki drugi život.
Ovaj zato što zapravo alat ovog posla jeste naš cjelokupni život.
To kako živimo negdje tamo na petom mjestu, kakva su nam iskustva u odnosima s ljudima.
To je naša građa i materijal kojim baratamo onda kad pravimo neke likove, kad ovaploćujemo neke događaje, neke situacije i tako dalje.
Tako da sve je to nekako jedno s drugim u u vezi, ali ovaj trudim se naravno da da neki privatni život i taj prostor kuće ovaj nikad ne trpi zbog onoga što radim.
Kako se pravi balans da budete uspješni i na jednom i na drugom polju? I da li postoji recept?
Za tako nešto nema recepata. To je, kao kad kako da kažem, to je kao kada biste pitali majku koja je već rodila svoje dijete, pa kako ga to mislim kako kako si ga odgajila? Ona kaže pa ne znam, mislim kad plače ja ga nahranim, kad je žedno ja ga napojim, kad ga treba presvući, presvučem ga i tako dan po dan i ono raste u nekog svog čovjeka. Tako isto i ovo ovaj treba nekako savladavati te dnevne zahtjeve i posla i života i onda to dođe na svoje, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu