Savjet ministara BiH juče nije pronašlo rješenje ni za plaćanje duga Republike Srpske prema Viaduktu Portorož. Dug svakim danom raste za oko 9.600 evra kamata i sada iznosi blizu 57 miliona evra.
Problemi zbog naplate
Kako smo izvijestili, neizmireni dug već pravi velike probleme Agenciji za usluge vazdušnog saobraćaja BiH BHANSA, jer ne može dobiti novac od Evropske organizacije za bezbjednost vazdušnog saobraćaja Eurocontrol. Posljednji je krajem marta obavijestio agenciju BHANSA da su, na osnovu odluke belgijskog suda, sva plaćanja agenciji zamrznuta. Kako je prije nekoliko dana javio N1 BiH, agencija BHANSA bila je primorana poduzeti određene mjere, uključujući smanjenje plata zaposlenima, a istovremeno su pozvali odgovorne da što prije pronađu rješenje, jer čak prijeti i obustava vazdušnog saobraćaja.
Eurocontrol je samo pisao Forbesu Slovenija da je zbog naloga za zapljenu koji je izdao belgijski sud radi izvršenja arbitražne presude protiv Bosne i Hercegovine, Eurocontrol trenutno primoran zamrznuti naknade za prijevoz koje prikuplja u ime Bosne i Hercegovine.
Viadukt takođe cilja na Centralnu banku Bosne i Hercegovine. Naime, Viadukt je u maju prošle godine, u skladu sa arbitražnom odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID) pred tamošnjim sudovima, zatražio i ovrhu na tri zgrade Centralne banke Bosne i Hercegovine, i to u Banjaluci, Brčkom i Mostaru. Sredinom marta Opštinski sud u Mostaru potvrdio je oduzimanje zgrade Centralne banke Bosne i Hercegovine u gradu, iako presuda još nije pravosnažna. Čekaju se i presude drugih sudova.
U Centralnoj banci za N1 BiH rečeno je da je uložena žalba na rješenje Opštinskog suda u Mostaru kojim je odobrena oduzimanje zgrade banke u tom gradu.
Kako je nastao spor
Pošto je priča prilično komplikovana, hajde da prvo ukratko objasnimo kako se zakomplikovala.
Republika Srpska je 2004. godine potpisala ugovor o koncesiji vrijedan 165 miliona evra sa kompanijom HES Vrbas, koju je Viadukt osnovao za projekat izgradnje dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas – HE Krupa instalisane snage 48,5 MW i HE Banjaluka – Niška instalisane snage 37,2 MW – u Banjaluci. Spor je nastao jer je Vlada Republike Srpske tada 2013. godine državnom preduzeću Elektroprivreda, samo nekoliko kilometara udaljenom od HE Krupa, dala koncesiju za mini hidroelektranu (MHP) Bočac 2, čime je ugrozila slovenački projekat oduzimanjem dijela hidropotencijala Vrbasa. Prema pisanju Capitala, potpisivanjem ugovora sa Elektroprivredom, Republika Srpska je faktički prekršila ekskluzivitet prvobitne koncesije.
Kada entitet ne plati svoj račun, država gubi novac, zgrade i nebo – Ko sjedi u Fiskalnom vijeću koje odlučuje ko će i kako platiti dug Viaduktu
Viadukt je ponudio sporazumni raskid ugovora o koncesiji nagodbom, što je Vlada u Banjaluci odbila.
HES Vrbas je potom u oktobru 2015. godine podnio odštetni zahtjev protiv Vlade Republike Srpske. Pošto je Vlada odbila zahtjev, Viadukt je, kao većinski vlasnik HES-a Vrbas, 2016. godine podnio zahtjev za arbitražu sa BiH pred ICSID-om u Washingtonu, na osnovu ugovora o zaštiti ulaganja koji su Slovenija i BiH potpisale 2002. godine. Tada je raskinuo i ugovor. Viadukt je prvobitno u sporu zastupala advokatska firma SDIL, koja je potom privukla Vannin Capital da finansira spor, kao i advokatsku kancelariju MSK iz Vašingtona. Ovo je do 2020. godine zastupalo Viadukt, a potom advokatsku kancelariju 3VB iz Londona, objašnjava direktor i suvlasnik Viadukta Boris Goljevšcek .
BiH je izgubila arbitražni spor na sudu u Vašingtonu u aprilu 2022. godine. ICSID je Viaduktu dosudio odštetu u iznosu od 39,8 miliona evra, uz kamatu retroaktivno obračunatu od 13. novembra 2021. do datuma isplate, kaže Goljevšček. Kumulativna kamatna stopa je 7,1 odsto, a Viaduktu su dosuđeni i pravni i drugi troškovi, ali oni nisu kamatonosni, dodao je izvor.
Vlada RS je potom podnijela zahtjev za poništavanje ove odluke i dala bezuslovnu garanciju da će vratiti dug ako odluka ne bude poništena. Arbitražno vijeće u Londonu je početkom maja prošle godine odbilo njihov zahtjev za poništenjem, ali Republika Srpska još uvijek nije vratila dug.
Viadukt je zbog toga prošle godine najavio prinudni povrat odštete, uključujući kamatu.
– Važno je dodati da su advokati Viadukta do danas više od 18 puta obavijestili sve nadležne organe u BiH, ali nikada nisu dobili zvaničan odgovor – kaže Goljevšček.
Generalni tužilac BiH Ismet Velić rekao je za portal Klix:
– Ovo je školski primjer bahatog ponašanja, brojnih grešaka, nepoštovanja činjenica, pravila i obaveza. Moraju se poštovati zakoni i ugovori. Sada je sve definisano i jasno. Republika Srpska je dužna da plati dug. Republika Srpska ima budžet, apsurdno je da neko drugi preuzima ovaj dug.
Viadukt je tužio BiH, jer RS nema subjektivitet po međunarodnom pravu.
Šta znamo o Viaductu?
Kompanija Viadukt, inženjering i izgradnja upisana je u bazu podataka AJPES pod drugim poslovima inženjeringa i tehničkog konsaltinga. Kako je navedeno, direktor je Boris Goljevšček, koji ima i 85 posto udjela u kompaniji, dok je preostalih 15 posto u vlasništvu Vladimira Zevnika.
Kompanija, registrovana 1992. godine, nije ostvarila prihod od 2010. godine, osim 2.400 evra u 2021. godini. Prije toga posljednji zabilježeni prihod je bio 2009. godine i iznosio je nešto više od osam hiljada evra. Najviše prihoda ostvarili su 2004. godine, kada je potpisan ugovor o koncesiji, i to 1,8 miliona evra, a u naredne dvije godine preko 900 hiljada evra.
Kako je Goljevšček objasnio za Forbes Slovenija, prije potpisivanja ugovora za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu, bavili su se niskogradnjom za različite stambene i druge projekte, poput izgradnje kuća, vikendica i slično. Ulaskom u projekat HE Vrbas odlučili su da Vijadukt posvete isključivo ovom projektu. Djelatnost niskogradnje prenijeli su na druga preduzeća, kaže, koja su kasnije prodana ili zatvorena.
Mali biznis u veliki biznis
Kako je kompanija koja je ostvarila nešto manje od dva miliona eura prihoda u godini kada je potpisan ugovor od 165 miliona eura došla do tako velikog posla? Goljevšček odgovara da su prije potpisivanja ugovora o koncesiji sa Republikom Srpskom imali njemačkog partnera, MBB, koji je 2007. doveo investitora EnBW (Energie Baden Wurtenberg) i sa njim sklopio ugovor po kojem bi Nijemci finansirali projekat. Prema riječima Goljevščeka, Viaduktu su već prenijeli 1,3 miliona eura kao avans, ali je ugovorom bilo predviđeno da se avans konvertuje u kredit ukoliko posao propadne. Posao je kasnije propao, a Viadukt nije mogao otplatiti kredit jer su, prema njegovim riječima, veći dio već uložili u kćerku kompaniju HES Vrbas i od 2004. godine finansirali poslovanje koncesionara u BiH, uloživši ukupno oko tri miliona eura. Stoga je EnBW Energie upisala založno pravo na vlasničke udjele Goljevščeka i Zevnika u Viaduktu.
Odakle im novac za finansiranje projekta, oko dva miliona evra, s obzirom da su prihodi Viadukta presahli? Goljevšček odgovara da je finansiranje došlo iz sopstvenih izvora (Viadukt), od kapitalnih preduzeća Goljevšček i Zevnik, i kreditiranjem na finansijskom tržištu, “za šta su svi ugovori vezani”, kaže sagovornik.
Goljevšček je od 1996. godine bio suvlasnik (kasnije i jedini vlasnik) kompanija Bofrost*adria Slovenija i Bofrost*adriatic Hrvatska, kćerke međunarodnog konzorcijuma Bofrost*, do 2010. godine, kada je koncesiju vratio svojoj matičnoj firmi.
– U moje vrijeme obje kompanije su imale oko 120 zaposlenih, preko 30 dostavnih vozila, hladnjače (u vlasništvu i u zakupu), a godišnji prihodi obje kompanije iznosili su više od šest miliona evra. Bofrost*adria je kreditirala Viadukt koji je finansirao njegovo poslovanje u BiH – objašnjava Goljevšček.
Kako dobiti posao bez referenci?
Postavlja se i pitanje kako je Viadukt dobio ugovor za izgradnju hidroelektrana, s obzirom da nije imao reference u ovoj djelatnosti? Ispostavilo se da Viadukt nije ni dobio projekat na tenderu, već je kasnije ušao u posao i pokušao da privuče razne partnere. Goljevšček objašnjava:
– Viadukt je pozvao konzorcij za izgradnju hidroelektrane Vrbas nakon što su pobijedili na tenderu u oktobru 2003. godine, kada im je bila potrebna pomoć oko bankarske garancije i u nastavku pregovora sa Vladom Republike Srpske oko ugovora o koncesiji. Konzorcij pod nazivom “GP KGrađevinar Srpske kompanije, srpske kompanije, objašnjavaju direktori bosanskih Vilijana – činili su bosanski Vila direktor. Budući da vođa konzorcijuma Građevinar nije želio produžiti garanciju u fazi pregovora o koncesijskom ugovoru, članovi konzorcija su nam se obratili. Dali smo bankarsku garanciju preko finansijske kompanije iz Kanade, koju je naš njemački partner MBB deponirao po ugovoru o koncesiji u iznosu od 1.028.000 eura (zahtjev u tenderu, obrazac000ll u00) provjerite“, objašnjava Goljevšček i dodaje:
– To je bilo u novembru 2003. godine, na njihovu inicijativu smo preuzeli vođenje i zaključivanje pregovora. Naš ulazak je odobrilo Ministarstvo energetike Republike Srpske, a u novembru 2004. potpisali smo ugovor o koncesiji sa Vladom Republike Srpske. Prije toga je ovaj ugovor ratifikovala Narodna skupština Republike Srpske”, objašnjava Goljevšček i dodaje: Sve koncesije su mogli biti ispunjeni našim ugovorom. Naime, entitetska vlada je prestala odobravati predloženi IIP (Inovirani idejni projekat) koji je bio osnov za izradu glavnog projekta i ekološke dozvole, a sve je to od strane ICSID prepoznato kao neodgovoran čin.
On dodaje da je garancija (korporativni ček) i dalje u vlasništvu Vlade Republike Srpske ili je deponovana kod lokalnog Ministarstva finansija, a potvrda i kopija su među dokazima u sporu, kaže Goljevšček.
Tražili smo kvalifikovane partnere
Vlasnik Viadukta dalje pojašnjava: „Vladi Republike Srpske smo predstavili nekoliko kvalifikovanih investitora ili partnera (Grupa E iz Švajcarske, EoN iz Njemačke, Statkraft iz Norveške, ČEZ iz Češke, EnBW iz Njemačke i drugi), a svi su to renomirani proizvođači električne energije koji su također željeli da učestvuju u drugim energetskim projektima Republike Srpske.
Na pitanje zašto se konzorcijum za bankarske garancije obratio maloj firmi iz Slovenije, Goljevšček kaže da ih je član konzorcijuma kontaktirao preko direktora njihove firme u Beogradu, kojeg poznaje. „Viadukt vam se čini malim, ali nemojte zaboraviti činjenicu da smo imali/imali kapitalno povezane dvije kompanije u Hrvatskoj, dvije u Bosni i Hercegovini (ne samo HES Vrbas) i Srbiji.“ Goljevšček nije želio da ulazi u detalje o kojim kompanijama se radi, samo je rekao da je dio njih već istorija.
GP Građevinar Kraljevo posjeduje jedan posto akcija HES Vrbas. Svi članovi konzorcijuma su svoja prava i obaveze prenijeli na Viaduct, koji posjeduje 99 posto dionica, objašnjava Goljevšček.
Šta se dešavalo između 2004. i 2010. godine
Kako je spomenuto, preduzeće HES Vrbas osnovano je 2004. godine. Realizacija projekta se zakomplikovala od početka, kada su se stanovnici Banjaluke i okolnih naselja oštro protivili izgradnji brana na rijeci Vrbas zbog straha od plavljenja kanjona i ekoloških posljedica, javlja N1 BiH.
Prema riječima Goljevščeka, od potpisivanja ugovora 2004. do 2010. godine, kada su saznali da je Vlada Republike Srpske dala koncesiju državnoj Elektroprivredi za malu hidroelektranu Bočac 2, samo nekoliko kilometara od hidroelektrane Krupa, u projekat su uložili tri miliona eura. Novac je otišao za otvaranje kancelarije u Banjaluci, plate dvoje stalnih radnika koji su tu radili do 2013. godine, nabavku meteorološke stanice za mjerenje na Vrbasu i drugo, objašnjava Goljevšček.
Sud u Vašingtonu je prilikom utvrđivanja štete uzeo u obzir ne samo investiciju, već i izgubljenu dobit, objašnjava izvor.
On dodaje da projekat izgradnje dvije hidroelektrane na Vrbasu nije daleko odmakao jer, prema njegovim riječima, Vlada Republike Srpske nije ispunila uslove koje je trebala ispuniti po ugovoru, kao što je otkup zemljišta od vlasnika na kojem je trebalo graditi hidroelektrane, niti potvrđivanje pomenutog IIP-a.
– Pregovarali smo šest godina, promijenilo se nekoliko vlada i ministara energetike – naglašava on.
Kako dalje?
Direktor portoroške kompanije kaže i da pripremaju i druge mjere za naplatu duga, osim zamrzavanja imovine agencije BHANSA, oduzimanja tri zgrade centralne banke, te blokade računa Centralne banke BiH u Luksemburgu.
– Zato što ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Ko će misliti da je to neprimjereno, jer na kraju će patiti ljudi, a ne političari.
Ne želi konkretno govoriti o budućim potezima, osim da napominje da će na meti biti imovina BiH unutar i izvan zemlje.
Šta će oni sa novcem ako ga dobiju?
– Dio toga ćemo iskoristiti za nadoknadu troškova američkog fonda Vannin Capital, koji finansira sudske postupke, za plaćanje advokatskih kancelarija u Republici Srpskoj, Engleskoj i SAD, koje su pravni zastupnici Viadukta, za otplatu kredita EnBW Energie i vraćanje kredita drugim poveriocima, koji su svi navedeni u ICSID-u, biće podeljeni između ICSID – kaže Goljevšček.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu