Ona je i član žirija predstojećeg Festivala omladinskih pozorišta Republike Srpske u Rudom.
U vrijeme kada se mnogi festivali otkazuju, 19. Festival omladinskih pozorišta će biti održan. Koliko je to hrabrost u ovom vremenu?
Mladi ljudi koje okuplja ovaj festival jesu hrabri i otvoreni, kako na sceni, tako i u u životu. Festival će, naravno, biti održan uz poštovanje svih propisanih mjera. Zdravstvena sigurnost je na prvom mjestu, ali treba dozvoliti umjetnosti da prevaziđe fizičku distancu, jer pozorište je jače od života. Svojom snagom ono nas okuplja oko zajedničke ideje da stvaramo plemenitiji svijet. Mi koji volimo i živimo umjetnost, u pozorištu se osjećamo sigurno.
Festival omladinskih pozorišta se svake godine održava u drugom mjestu. Šta znači ova manifestacija za Rudo?
Mislim da je odličan koncept direktora festivala, Novice Bogdanovića, da se i u manjim sredinama održavaju ovakvi festivali, na kojima će mladi ljudi iz svih krajeva Republike Srpske imati priliku da ispolje svoju kreativnost, ali i nove ideje.
Bogatstvo tih dramskih sekcija koje učestvuju ove godine iz Rudog, Zvornika, Mrkonjić Grada, Kostajnice, Banjaluke, Trebinja su mladi ljudi, koji uče i razvijaju se na ovakvim festivalima.
Sterijino pozorje, koje je najznačajniji pozorišni festival u Srbiji, posvećuje ogromnu pažnju razvoju mladih glumaca, reditelja, scenografa, pozorišnih kritičara… Dragocjene su dramaturške radionice koje organizuju s namjerom da odnjeguju nove dramske pisce, ideje i tekstove.
Čim se u jednom gradu skupi više pozorišnih ljudi odmah su vibracije života intenzivnije. Festival omladinskih pozorišta Republike Srpske sigurno će da oplemeni Rudo. Festivali su duša grada.
Koliko je ovaj festival proteklih godina uticao na kulturni život u ostalim dijelovima Republike Srpske?
Idući na festivale proteklih 18 godina upoznala sam mnoge divne ljude, pregaoce, animatore kulture, koji su npr. u Ljubinju, Prnjavoru, Vlasenici, Modriči… Radeći u skromnim uslovima, od dramskih sekcija i domova kulture napravili su kultna mjesta i obogatili kulturni život svojih gradova. To je jedna od vrijednosti ovog festivala.
Članovi dramskih sekcija, pozorišta iz Rudog, Zvornika, Mrkonjić Grada, Kostajnice, Banjaluke, Trebinja su mladi ljudi koji će na okruglim stolovima čuti ocjene i dobronamjerne kritike o svom radu, što će im sigurno pomoći u budućem radu. Sa ovog festivala izaći će bogatiji.
Budući da ste angažovani na mnogim festivalima, urednik ste programa „Kestenburga“, vodili ste okrugli sto na „Teatar festu“, na trebinjskom Festivalu pravoslavnih zemalja… Otkud ljubav prema pozorištu?
Otkako znam za sebe idem u teatar. Odrastala sam uz predstave Krajiškog dječijeg pozorišta. Svaki odlazak s roditeljima i sestrom u tu ustanovu za mene je bio praznik. Gledala sam predstave, divila se čarima lutaka i vrhunskih glumaca, učila o pozorištu, umjetnosti i lijepom ponašanju. Bez tih doživljaja bilo bi mi siromašnije djetinjstvo.
Kasnije sam nastavila da posjećujem pozorišta i obrazujem se, gledajući predstave, čitajući o teatru, razgovarajući s vodećim autoritetima u ovoj oblasti.
S godinama sam se oblikovala u estetskom smislu i shvatila da je pozorište najkompletnija umjetnost. Imam čast i privilegiju da godinama sarađujem s vrhunskim glumcima i rediteljima, profesorima. S mnogima sam ostvarila i prijateljski odnos. I kad smo fizički daleko, uvijek smo zajedno u kreativnoj energiji, vedrim mislima i djelima za poštovanje.
Kako vidite pozorište u vrijeme korone?
Pozorište živi i kad sve stane. Živi svojim tihim životom, svojom snagom da opstane u nama koji ga poštujemo. Pola godine tišine nije malo. Tek kad pozorišta nema vidimo koliko nam nedostaje. Nedostaju nam scena, živi kontakti s glumcima, aplauzi – ta divna priznanja u pozorištu. Kad to kažem, mislim na istinske ljubitelje pozorišta i prave poznavaoce teatra.
Banjaluka je grad s bogatom kulturnom istorijom u kojoj pozorišna tradicija zauzima značajno mjesto. Glumci su kičma pozorišta i duša našeg grada.
Šta je, po Vama, najveća draž pozorišta?
Radost igre. Mark Tven, koji je mnogo pisao, rekao je da njegov posao nije mnogo težak, jer se uvijek igra. Igra i stvaranje za Andrića su bili sinonimi.
Igra i mašta nas povezuju u pozorištu i čine bliskijim. Sve dok ono što radite, bilo u pozorištu ili na nekom drugom mjestu, doživljavate kao igru, nije vam teret već zadovoljstvo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu