Neda Ukraden je istakla da je njoj, kao ženi i majci maloljetnog ženskog djeteta, bio potreban oslonac i stabilnost zrelog partnera, što nikako tada, kako piše, u Saši Popoviću nije prepoznavala.
Dok je ona u njemu vidjela samo prolaznu avanturu, on je činio sve da joj se što više približi i ostvari s njom ozbiljnu vezu. Čak ju je i njegova majka htjela za snaju, a kako navodi u stranicama autobiografije, Saša je za Nedinog oca bio cirkuzant.
– Oduševljavao je i mene i moju Jecu (kćerku), koja ga je jako zavoljela. Voljela ga je i moja mama. Tata se držao po strani jer je u početku u njemu vidio neke osobine pomalo neozbiljnog i nepouzdanog čovjeka, ali ništa nije glasno komentarisao – opisala je Neda kako je Popovića doživljavala njena porodica, a do detalja je opisala i kako je u pola četiri noću upao u njenu kuću i tražio da se izjasni po pitanju njihove ljubavi:
– Shvatio sam da se nešto događa, želio sam da saznam šta je to. Probudio sam jednu našu poznatu cvjećarku , pokupovao sam joj sve orhideje koje je imala u radnji i za četiri sata stigao iz Novog Sada”. “Strašno”, pomislih. Potrebno je bar 5, 6 sati dobre vožnje od Novog Sada do Sarajeva. “Zašto ti je trebala ova noćna jurnjava, pobogu čovječe, mogao si da nastradaš!”, uplašila sam se od pomisli na to šta mu se moglo desiti. “Morao sam da budem načisto – da li ti mene, Neki, voliš ili ne”, upitao je direktno, da nije moglo direktnije. “Auuu, pa ti si zbog toga došao u četiri ujutru… Iz Novog Sada do Sarajeva, da čuješ odgovor! Mogla sam ti i telefonom to reći! Nije trebalo da trošiš novac na gorivo i cvijeće!”, pokušavala sam da budem duhovita i da ga malo nasmijem. Gledao me je smrtno ozbiljan. Takvog ga dotad nisam vidjela. “Znači ne voliš me! U redu, to sam želio čuti”, reče odlučno, ustade i krenu prema vratima. “Alo, gde ćeš? Kud si krenuo”, brzo sam stala ispred njega jer sam vidjela da je vrag odnio šalu i da će tako umoran, u cik zore, otići. Gledala sam ga u oči i izgovorila glasno: “A šta ako ti kažem da te volim? Šta ćemo sad?” Stajali smo kod vrata kao dva matora djeteta koja se nešto inate i svaljuju krivicu jedno na drugo. Pored vrata, tužne, pokisle face, delovao mi je još sitnije, nekako kao dijete, kao malo pokislo mače.
Uprkos iskrenoj ljubavi koju opisuje s Popovićeve strane, Ukradenova u knjizi navodi da su njih dvoje po svemu pripadali različitim svjetovima, te da je njihova priča bila osuđena na propast.
– Razlike su bile očigledne – i u mentalitetu i karakteru i navikama. Negdje sam u toj vezi počela da se osjećam sve usamljenijom i ta njegova očigledna potreba da se udvara svakoj ženi bila mi je znak nezrelosti i neugodno sam se osjećala. Pitala sam se da li je to obrazac ponašanja na koji treba da pristanem. Da li i ja treba tako da se ponašam i kuda to vodi – opisala je kako su se ipak mimoišli kao par, a za kraj je naglasila da su, uprkos svemu, uspjeli da ostanu prijatelji za cijeli život:
– Ono što je tada bilo između nas važi i danas – jedno veliko, iskreno i ljudsko i profesionalno obostrano poštovanje, iskreno prijateljstvo i divljenje za sve zajedničke trenutke saradnje, druženja i pomoći kad god je trebalo. Retki su ljudi kao Sale Popović, koji su zadržali tu dječačku razdraganost, šarm, emocije, neopterećenost slavom i jednostavnost, koju samo najveći imaju, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu