Nikola, Atefan, Uroš i Vladimir… Stari od 19 do 27 godina… Drugovi… Uzorni i vrijedni momci… Juče su zajedno otišli u smrt, danas na slikama, pred kojima se klanjaju, krste i plaču Užičani, posljednji put jedan do drugoga.
Sam prizor ljudi koji se okupljaju ispred tabli sa umrlicama, žale nesrećne momke i plaču za njima bez obzira da li su ih ili ne poznavali, nagoni suze na oči. Kamoli tek kad priđeš i vidiš lica nesrećnika i njihove godine. Lijepi, nasmijani, rumeni kao jabuke.
“Tuge moje, pa kud u pet ujutru”, “Bože, je li moralo ovako”, “Teško njihovim roditeljima, braći, sestrama”, “Djeco moja, neka vas anđeli čuvaju”.
I još mnogi komentari žalosti i molitve čuju se tiho širom Užica kojim je juče jutrom, po saznanju da su četvorica momaka poginula na magistrali prema Zlatiboru, zavladala bol i nevjerica, a koje je jutros osvanulo pod zastavama na pola koplja. Sad da u Užice dođe neko sa strane neupućen da se juče dogodila tragedija strašnih razmjera, da ne vidi umrlice mladim ljudima, ne primjeti spuštene zastave i da je muzika svuda utišana, u vazduhu bi osjetio žalost.
Vladimir Milošević (27) – profesionalni kamiondžija koji je radio u Sloveniji. Stevan Džavović (21) – uzorni vozač u jednoj užičkoj pekari. Uroš Drčelić (21) – neumorni radnik u fabrici namještaja. Nikola Daničić (19) – taze svršeni srednjoškolac koji je pomagao ocu u njegovoj firmi. A prije svega svi odreda sinovi i braća, vrijedni mladići iz čestitih porodica.
U nedjelju rano ujutra, poslije noćnog provoda u kafićima i diskoteci, zatim i doručka, sjeli su u Miloševićev džip i krenuli u pravcu Zlatibora. Tek par minuta kasnije velika brzina ih je odvela u smrt.
Kod kamenoloma Surduk, na tri kilometra od Užica, džip je preko srednje prešao u lijevu kolovoznu traku i udario u betonsku ogradu, toliko silno da se nekoliko odbojnika prevrnulo, a nekoliko pomjerilo. Vozilo je zatim nastavilo da se kreće lijevom stranom preko ivičnjaka, kačeći zaštitnu čeličnu žicu preko stijena pored puta. Poslije 30-40 metara džip je naglo skrenuo u desnu traku i udario u bankinu, zatim se i prevrnuo.
Kad je stigla pomoć Milošević, Džavović i Daničić već su bili mrtvi. Nada da će makar Drčelić, koga su vatrogasci izvukli živog iz olupine, biti spasen utihnula je nešto kasnije kada je iz užičke bolnice javljeno da je urpkos svim naporima ljekara podlegao povredama.
Sva četvorica biće sahranjena sutra – Vladimir, Stefan i Nikola na Sarića Osoju, Uroš na groblju Dovarje gdje će biti pokopan u grobnicu babe i djeda koji su prije 20 godina poginuli u saobraćajnoj nesreći – 3. septembra, na sto metara od mjesta gdje je on juče stradao.
Vladimir je iza sebe ostavio roditelje i sestru sa kojom je proveo posljednju noć u svom životu. Stefana nikada neće prežaliti otac, majka, brat, mnogi drugi. Za Nikolom od juče crninu nose brat, sestra, roditelji, familija… Majka, otac, brat, sestra, sestrići, djevojka, sutra će se oprostiti od Uroša, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu