Ova Beograđanka je više od polovine svog života volonter Crvenog krsta, tačnije još od sedamdesetih godina minulog vijeka.
Obilazi starije, nemoćne sugrađane, ali i mlađe kojima je pomoć neophodna. Kupuje im namirnice i lijekove, vodi ih kod ljekara… Mi smo se sa njom sastali u Kući kralja Petra I, na jednoj manifestaciji i već na upoznavanju ekipu Blica je odvela do štanda sa vanilicama kako bismo se malo okrijepili.
Dugi niz godina sam volonter Crvenog krsta, tačnije od sedamdesetih godina prošlog vijeka, i volim da kažem da je volontiranje sastavni dio mog života. Svi članovi svakodnevno u milosrdnim činovima pomažu starijim osobama. Kupujemo im namirnice, vodimo ljekaru, nabavljamo ortopedska pomagala, a nekada samo pitamo: “Kako ste, da li vam treba nešto?”. Volim u šali da kažem, da često idemo i u provod, izađemo katkad na neku izložbu ili koncert. Sve je to sastavni dio volontiranja – priča nam Danica.
Svakodnevno pronalazi put do bezvoljnih i usamljenih, planinari i dnevno obiđe bar dvoje komšija i u tom naumu prepješači više od 10 kilometara, a na pitanje kako pronalazi snagu, gospođa Šmic kroz zadovoljan smiješak jednostavno odgovara: “Pričinjava mi veliko zadovoljstvo da pomažem drugima, a naročito osobama koje žive same kako se ne bi osjećale odbačeno. Kada volite ono što radite, i kada vam to pređe u naviku, onda vam ništa ne pada teško. Volim u šali da kažem da organizam zna i osjeća kada nisam prešla određenu kilometražu – govori.
Njena poruka svim starijim ljudima, koji su se prepustili letargiji, koji ne mogu da nađu smisao u ozbiljnijim godinama života, jeste pomaganje.
– Svako od nas treba da nađe u sebi volontera i prvi korak ka tome je da svi pomognemo onima kojima je pomoć potrebna u sredini u kojoj žive. Kako bi ovaj svijet postao bolje, pravednije i humanije mjesto za život, ključ je u pomaganju – ističe Danica Šmic.
Osim što nesebično daje ruku, gospođa Šmic ima i dvije velike želje, a prva je da se u školama uvede obavezan fond časova volonterskog rada kako bi učenici stekli veći ojsećaj prema drugome, što bi bilo korisno i za njih i za zajednicu.
– Druga želja mi je da osobe starije od 90 godina, bez ikakvih primanja, dobiju malu, malu socijalnu penziju da bi imali sigurnost da kupe lijek – kaže gospođa Šmic.
Zlatni znak
O priznanjima za svoja djela nije mislila, ali je mnoga dobila. Posebno je ponosna na dva – zlatni znak i povelju za 120 godina Crvenog krsta Srbije. Možda je još veća nagrada to što su članovi Omladinske terenske jedinice sa Savskog venca odlučili da njihova služba dobije ime po Danici Šmic.
– To je velika čast za mene, a posebno što tu jedinicu čine mladi ljudi. Jesam najstariji volonter Crvenog krsta na Savskom vijencu, ali nisam jedina. Ima još dosta dobrih starijih ljudi koji vole da pomažu – skromna je Danica Šmic, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu