Rekao je ovo za Srpskainfo predsjednik Udruženja za zaštitu biodiverziteta Jovica Sjenčić i dodao da neodgovorno ponašanje ostavlja negativne posljedice i na kvalitet vazduha i vode u Banjaluci, grada koji je oduvijek nosio epitet zelenila.
– Jedan od ključnih uzroka zagađenosti u gradu je nejasna i neusaglašena vizija zaštite prirode između različitih sektora. Tačnije privrede i javnosti, zatim problemi pretjerane i nedovoljno kontrolisane eksploatacije prirode, zagađenje vazduha zbog starih kotlova, neispravnih vozila ili neadekvatnih energenata, kao što je niskokalorični ugalj – pojasnio je Sjenčić.
Istakao je da je jedan od glavnih problema i zagađenje vode otpadnim i neprečeišćenim vodama, jer ne postoji pogon za prečišćavanje industrijskih ili gradskih otpadnih voda, kao i ogromno zagađenje otpadom, jer su skoro sve deponije neuređene a dodatni problem je i sve češća pojava divljih deponija.
Apelovao je da građani ne odlažu komunalne i druge vrste otpada u korito, ili blizu korita rijeke Vrbas, kao i drugih vodotoka.
– Probem broj jedan jeste što naš narod generalno i masovno ne vodi računa o prirodi, shvata je kao svoje vlasništvo, stavlja sebe i svoje potrebe na prvo mjesto, svoj uticaj ne vidi kao problem i smatra da je izolovan, a posebno smatra da prirode ima “dovoljno za sve” bez prethodnog informisanja o realnom stanju – istakao je Sjenčić.
Poručio je da je mentalitet ljudi takav da razmišljaju na način da je štititi prirodu nepopularno i dosadno.
– Država se većinom bavi formalnostma i ne postavlja se dovoljo kao autoritet u zaštiti prirode, jer je nadležnost nad tim prilično nejasna, nelogična i podijeljena na više sektora, sve dok se ne ugrozi neki ekonomski interes ili ako uslijedi pritisak neke interesne grupe ili šire javnosti – rekao je on.
Prema njegovim riječima, prevelika eksploatacija prirodnih dobara, biljaka i životinja takođe negativno utiče na biološku raznolikost.
– Najviše se eksploatiše drvo koje čojvek koristi u različite svrhe, a ni atraktivne životinje i ljekovite biljke nisu pošteđeni – dodaje Sjenčić.
Pojasnio je da se najređe i ugrožene vrste biljaka na području Banjaluke većinom nalaze u najređnim i najugroženijim ekosistemima, a to su kanjon Vrbasa, livade na Manjači ili vrste zamočvarenih stajačih voda koje se takođe mogu naći uz obale Vrbasa.
– Rijetkih i zaštićenih biljaka je mnogo, a mogu se izdvojiti kanjonske vrste kao što su gospin vlasak, tisa i božikovina, na livadama su to karanfili i kaćuni, a u šumskim predjelima mnoge vrste kao veprina, proljetnice poput visibabe, ljijan, pasiji zub, ciklama i slično – navodi Sjenčić.
U močvarnim vodama skoro sve biljne vrste su ugrožene, a najpoznatije su lokvanji, dok su takođe rijetke i ugrožene vrste biljaka šljunkovitih, pješčanih i muljevitih sprudova Vrbasa i njegovih pritoka.
– Glavni problemi za životinje su uništenje staništa, zagađenje i nekontrolisan izlov ili drugo korištenje. Kad su u pitanju životnje na teritoriji Banjaluke ugrožene, rijetke ili zaštićene vrste su takođe češće nego što mislimo, a njihova najugroženija staništa su slično kao i bijna, kanjon, tamne četinarske šume, prirodne livade i rečni ekosistemi – kazao je on.
Ističe da je najviše ugroženih i zaštićenih životinja među pticama, kao što su suri orao, sivi soko, lešinari i ptice močvarice.
– Ništa drugačija situacija nije ni sa i insektima, od kojih su neke od ugroženih vrsta leptiri koji nestaju zbog prekomjernog korištenja pesticida i intezivnog korištenja livada, vilini konjici zbog isušivanja movčara, šumski insekti poput strižibuba zbog negde prekomjerne i intezivne seče starih stabala – naveo je on.
Pojašnjava da su među najugroženijim grupama životinja šišmiši i drugi sisari kao što su neke zvijeri koje dolaze u konflikt sa čovekom i kojim zbog toga prijeti smanjenje brojnosti.
– U ovakve vrste životinja spadaju vidra, dabar, medvjed. Od gmizavaca među ugroženim i zaštićenim su kornjače, i to barska kornjača i čančara. Što se tiče riba najugroženije su populacije mladice i lipljena u salmonidnim vodama, a u donjim tokovima karas, bjelica, bucov, divlji autohotni šaran i druge – naglasio je Sjenčić.
Dodaje da mnogi od ovih podataka običnim ljudima ili onima koji iskorištavaju ove vrste zvuči nevjerovatno i nerealno, ali nauka i praksa su dokazale tako, dok trenutno stanje pokazuje tendenciju da bude još gore.
Istakao je da je važno raditi sa djecom i edukovati mlade o važnosti zaštite životne sredine i blagodatima koje nam ona pruža.
– Jedna od aktivnosti je rad sa najmlađima, gdje svake godine posvetimo pažnju nekoj edukativnoj i zabavnoj aktivnosti na temu zaštite i upoznavanja lokalne prirode. Najčešće je to saradanja sa Muzejom RS za Noć muzeja ili učešće na Noći istraživača, Festivalu nauke i slično. Osim toga u skoro svakom projektu imamo neke aktivnosti namjenjene najmlađim sugrađanima – poručio ju Sjenčić.
Dodao je da su realizovali redovne istraživačke aktivnosti na praćenju ptica močvarica na rijeci Vrbas.
Učestvovali su u kreiranju novog projekta “Reconect” koji treba da doprinese procesu izbora izvodljivih mjera za prirodna rješenja na slivu Vrbanje i Vrbasa kad je u pitanju zaštita od poplava i erozija obala.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu