Dok jedni smatraju da je ovako nešto pristojno i moralno, drugi to doživljavaju kao stvar ličnog izbora posebno kada u samom prevozu već ima slobodnih sjedišta.
Uvijek popularno pitanje koje je i nedavno opet izazvalo interesovanja na internetu, postavio je na Reditu anonimni korisnik iz Srbije koji je ispričao svoju neprijatnu situaciju u autobusu – onda kada je stariji muškarac bijesno vikao na njega jer nije ustao da mu ustupi mjesto, iako je u autobusu bilo slobodnih sjedišta.
– Je li ustajete u autobusu starijima ili ženama sa djecom? Danas u autobusu deda kreće da vrišti na mene kako neću da mu ustupim mjesto, dok je u autobusu u tom trenutku 5-6 mjesta slobodno. Je li ustajete vi ili slušalice u uši i kuliranje? – napisao je on
U komentarima ispod objave ljudi su iskreno otkrili kako gledaju na ustupanje mjesta u gradskom prevozu i šta im zapravo smeta ili prija u takvim situacijama. Mnogi ističu da uvijek ustaju trudnicama i roditeljima sa djecom, kao i starijima, ali da to rade iz poštovanja, a ne iz prinude. Sa druge strane, često im smeta kada putnici zahtijevaju mjesto na agresivan ili nepristojan način, što izaziva nelagodu i želju da ostanu na svom sjedištu.
“Uvijek ustajem, ali ako je neko bezobrazan – ne”
– Trudnicama uvijek ustanem. Roditeljima sa djecom do 6-7 godina uvijek ustanem. Starijima od 65-70 uvijek ustanem. Ukoliko je neko sa štapom, nogom /rukom u gipsu ili tako nešto, ustanem. Ova pravila nisu apsolutna, ako me majka sa starijim djetetom/osoba od 60-ak godina lijepo zamoli da ustanem, tad uvijek ustanem, nije problem. Ali ukoliko je osoba bezobrazna, traži da ustanem, viče, pravi scenu, kulturno kažem da neću, poželim im prijatan ostatak dana i ne bendam ih ma šta pričali. Realno, ovo se gotovo nikada ne dešava… – napisala je jedna korisnica.
“Sve je stvar kulture, i njihove i naše”
Druge dvije su dodale:
– Uvijek, ali uvijek ustanem trudnici i majci sa djetetom pa makar bus bio prazan, pogotovo ako sjedim odmah do vrata, a za matorce zavisi. Ako je onaj koji može da se gura da sjedne, zavisi kako se osjećam, ako je neki dekica ili bakica koji ćute i stoje, ustanem i nagovorim ih da sjednu makar išli dvije stanice. Sve je stvar kulture, i njihove i naše.
– E baš tako, ženama sa djecom naravno. Starijim kako kome. Ako vidim da je neko ko stoji, ponudim mjesto. Ako je neko od onih koji čim uđu počnu da skeniraju bus prijekim pogledom, pa se nabiju uz tebe očekujući da ćeš da ustaneš onda ne.
“Jedno me posebno nervira”
Jedna korisnica je dodala da nije toliko problem da ustane, koliko je nervira kada neki drugi putnik uglavnom stariji priča u njeno ime.
– Zavisi. Ako nema mjesta uglavnom ustanem osim ako sam preumorna i nosim 10 preteških kesa. Najviše mrzim kad neko krene tako da vrišti i da te vrijeđa jer nisi ustao ili čak nisi ni stigao da ustaneš. Još više mrzim kad se nađe neka baba da kaže ‘evo sjedite ovdje, ova djevojka će da ustane’. Pa, neću – napisala je ona.
“Uđem u autobus sa kćerkom, niko da ustane”
Ipak, da ima i onih koji nikako ne ustaju, govori i iskustvo jedne majke, koja navodi da iz autobusa uvijek izađe razočarana.
– Super ste. Ja uđem sa kćerkom od dvije godine u autobus (koju moram u ruci da držim jer ne može da stoji sama u busu) i stanem pored sjedišta koje je predviđeno za majke sa djecom i iskuliraju me. Gleda kroz prozor.. Sve kul.. Sve kul.. bravo.. umorni ste, jeste.. i imate preteške kese… Nisam pravila nikad problem. Mogu ja jednom rukom malu a jednom za šipku, sve može majka – napisala je ona, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu