Sudbine

"NEMAM VIŠE SINOVA, SVU PETORICU SAM SAHRANILA" Nesrećnoj Živki ista bolest odnijela svu mušku djecu

U subotu je sahranila Mladena, preminuo je u 22. godini. I više sinova nema. Prije Mladena, Živki Marković (56), iz sela Varvarin, kod istoimene opštine, preminula su četvorica sinova.

"NEMAM VIŠE SINOVA, SVU PETORICU SAM SAHRANILA" Nesrećnoj Živki ista bolest odnijela svu mušku djecu
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA

Svi su bolovali od progresivne mišićne distrofije i u posljednjim godinama života, svijet su posmatrali samo iz invalidskih kolica.

– Rađala sam zdrave kćerke i sinove, ali sinovi su oboljevali tek kao dječaci. Nisam baš mnogo školovana i nisam znala da je to takva bolest koja zahvata samo muškarce. Kada smo na kraju krenuli na ispitivanja, bilo je kasno. Ostalo mi je samo da brinem o mojim sinovima dok mogu i koliko me zdravlje služi. To sam i učinila – priča Živka za Novosti.

Mladen je neposredno prije smrti imao grip i bio pod terapijom. Mnogo je spavao. Onda je tog 24. septembra majci rekao da hoće da izađe napolje. Prvo su mu poplavela usta, potom i cijela glava. Otišao je, priča nam majka, za nekoliko minuta.

– Kad je došla Hitna pomoć, rekli su samo da spasa nema. Mladen mi je onda ostao. Bio je veseo i nije htio da klone do posljednjeg časa. Sa dva prstića je koristio telefon. Hranila sam ga, kupala, šetala. Više nemam koga – gotovo nečujno govori nesrećna majka.

Živka Marković je cijeli život posvetila brizi o bolesnim sinovima. Za drugu sudbinu ne zna.

Marka je sahranila 2004. Potom je devet godina kasnije, u 16. godini preminuo Miloš, a naredne godine ostala je i bez Nikole. Andrija je poživio samo sedam godina, preminuo je 2016.

– Svi su bili dobri, svaki na svoj način, neko je volio da čita, neko bio veseljak, neko povučen. Sada mi ostaju sjećanje i potraga za nekim smislom. Imam prava na socijalnu pomoć, to prije svega da završim. Poslije, da sakupim novac za spomenik Mladenu. Sin i ja smo živjeli od dodatka za tuđu njegu i socijalne pomoći. Penzija bi značila, al kažu, na nju prava nemam. Imala sam samo tri mjeseca staža, u hladnjači – priča nam Živka.

Grobovi u nizu

Živkini sinovi su sahranjeni na lokalnom groblju u selu Varvarinu. Jedan pored drugog četiri groba i do njih humka Mladenova. Drveni krst sa njegovim imenom u tužnom nizu spomenika na kojima je uklesano isto prezime. Pet grobova, pet vječnih kuća braće Marković.

Više humanitaraca je pomagalo porodici Marković. Prije više od 10 godina Ministarstvo za rad im je sa donatorima obezbijedilo krov nad glavom sa namještajem. Vrijeme je, ipak, učinilo svoje i kuća u kojoj je Živka sada ostala sama, prokišnjava, zidove je napala vlaga.