Naravno, sada ćemo kao i svaki put postavljati pitanje: Ko je kriv, ko je odgovoran, da li će uopšte neko odgovarati? Da li bi neko odgovarao da je neko, ne daj Bože, nastradao?
Da, da, kao i uvijek, hiljadu pitanja, malo odgovora. I tako svaki put, iznova i iznova…
Kod nas je vrlo prisutna problematika zanemarivanja sigurnosti, ne samo u obrazovnim i vaspitnim institucijama, već sigurnosti uopšte, jer mi više nigdje nismo sigurni. Ali o toj generalnoj sigurnosti neki drugi put, sada je akcenat na najmlađima, koji su, ujedno i najosjetljiviji članovi društva.
Postavlja se pitanje šta bi se desilo, da se neko dijete našlo baš ispod tog dijela koji se urušio? Iako su bili u toj prostoriji, na svu sreću, niko nije povrijeđen. Ali mogli su biti.
A bezbjednost djece u vrtićima i školama ne bi nikada smjela biti dovedena u pitanje.
Ovaj incident u Kozarskoj Dubici mogao je biti i tragičan. Da je taj dio fasade pao u trenutku kada su djeca bile baš ispod nje, posljedice bi možda bile nesagledive. Da li se vrše redovne provjere kvaliteta građevinskih radova i sigurnosnih standarda? Ko je odgovoran za to što smo dozvolili da ovakvi incidenti postanu deo naše svakodnevice?
Ne samo u našoj zemlji, već i regionu, ovakve vijesti postale su, nažalost, naša svakodnevica sa kojom se budimo svako jutro.
Bilo da je riječ o starijim zgradama koje nisu dovoljno renovirane ili o novim objektima koji nisu izgrađeni u skladu sa svim potrebnim standardima, posljedice takvog, da kažemo, “nemara” često znaju biti teške. A to ne smijemo dopustiti.
Sigurnost djece mora biti prioritet, i svi mi, od roditelja do nadležnih institucija moramo se postarati da ovakvi događaji postanu stvar prošlosti. Moramo zahtijevati bolje, odgovornije i pažljivije održavanje objekata, jer je to jedini način da obezbijedimo sigurnost za sve.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu