Naime, radi se o dokumentarnom filmu koji privlači pažnju, ali nismo sigurni koliko će ljudi poslije gledanja ovog dokumentarca promijeniti nešto.
Ljude nije briga za načine na koje se programeri poigravaju s njihovom psihom, ni za vlastitu privatnost sve dok im je ozbiljno ne naruše. Prikupljanje ličnih podataka za svrhe oglašavanja je svakako problematična stvar, ali svi podatke rado dajemo na raznim društvenim mrežama.
Mnogi su od početaka popularizacije Fejsbuka znali da se radi o problematičnoj platformi koja ispod priča o lakšoj komunikaciji krije neke veće probleme.
– Nikada prije u istoriji, odluke nekoliko dizajnera koji rade za tri kompanije – Gugl, Epl i Fejsbuk, nisu imale toliki uticaj na to kako milioni ljudi širom svijeta troše svoje vrijeme – napisao je 2013. Tristan Haris u svom manifestu u kojem kolege poziva da u budućnosti imaju obzira prema privatnosti korisnika.
Iako se njegov mejl proširio Guglom i privukao pažnju čelnika, prilično je brzo postalo jasno da ne treba gajiti preterani idealizam ni očekivati velike zaokrete u poslovnoj politici. Interes kompanije bio je zaraditi, bez obzira na posljedice.
I Gugl definitivno nije bio usamljen. Velike kompanije i giganti društvenih mreža bili su usmjereni isključivo na rast i angažman korisnika. Ništa drugo nije bilo bitno, piše B92.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu