(Ne)vjera

Kolumne
Autor:

Foto RAS Arhiva

Politički lideri treba da se zabrinu kada im pada podrška zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ali kada narod ne vjeruje pravosuđu – e, tada treba da se zamislimo svi zajedno.

Nije isto (ne) vjerovati nekom narodnom poslaniku ili ministru, ili sudiji i tužiocu, jer od sudstva očekujemo da, zajedno sa policijom, popravi ono što su prva dvojica iskrivila. Više od 20 godina nakon rata, i skoro isto toliko od inostrane reforme pravosuđa u BiH, građani sudsku vlast stavljaju u isti koš sa ostale dve. A, kako i ne bi: najkorumpiranija smo zemlja u Evropi, tužioci nisu sposobni da rasvijetle slučajeve poput smrti Davida Dragičevića, a ratni zločinci se i dalje šetaju slobodni. Naročito oni koji su ubijali Srbe.

Dok tužioci i sudije zaduženi za ratno vrijeme imaju šansu za popravni u slučaju “Orić” i “Dudaković”, njihove kolege koje rade na organizovanom kriminalu i korupciji potonuli su mnogo dublje. Zahvaljujući njihovom neradu, dvije decenije je oko njih i svih nas pletena mafijaška mreža čiji kraci sežu do svakog nivoa vlasti, partija, funkcionera, do „vojnika“ na ulici. Rat protiv njih sada je ravan samoubistvu, a rad za njih postaje pretežak.

Ako pitate stručnjake, problem je u nedovršenom pravosudnom sistemu u kome je bilo predviđeno da tužioci vode kompletnu krivičnu istragu, a praksi je ostala policijska istraga. Čitaj – država. Narod to ne zna i ne mora da zna, već stvari posmatra ovako: “Ako je neko kriv, mora da odgovara. U suprotnom – svi ste isti.”

IZDVAJAMO