Ovaj veličanstven uspjeh postigao je protekle nedjelje na „2. Banjalučkom maratonu“.
– Ostao sam na nogama nešto duže od 42 kilometra. Istrčao sam za 5 sati i 57 minuta. Iznenadio sam i sebe – kaže Miladin koji iza sebe ima još sedam polumaratona, od kojih je šest istrčao u Banjaluci i jedan u Zagrebu.
– Hoću svima da pokažem da će biti puno zdraviji ako izađu iz kuće, da se bave sportom, da trče, da će im biti puno bolje – priča on.
Miladin je zapravo počeo da trči, kako kaže, zbog sina.
– Želja mi je bila da supruga i ja dobijemo još jedno dijete nakon dvije kćerke. Međutim, prolazile su godine i vidio sam da to baš i ne ide, pa sam odlučio da trčim, a na početku je i supruga sa mnom trčala. Čitao sam o mnogim naučnim istraživanjima kako trčanje pospješuje plodnost. Mjesec i po poslije toga, supruga je zatrudnila. Sada imamo i sina koji ima tri i po godine – objašnjava Miladin kako je sve počelo i dodaje da su kćerke 1999. i 2000. godište.
Trčanje je samo nastavak ranijeg bavljenja sportom dok nije bio slijep. Bavio se košarkom, fudbalom i tenisom.
– Trčanje baš volim, a drugim sportom se baš i ne mogu baviti sada. Trčanje mi je baš dobro došlo, imam dosta prijatelja sa kojima se družim i koji trče tako da mi nije problem da istrčim. Uvijek imam nekog ko će mi pomoći, u tome mi pomaže moj prijatelj Duško Tadić. Za maratone mi pomaže Vladimir Selec koji je i sada organizovao ovaj maraton. Sa svima sam dobar i imam njihovo razumijevanje, a ja samo hoću da pokažem svima da će biti puno zdraviji ako se bave sportom – poručuje Miladin.
Za takmičarsko trčanje se uglavnom sprema na trakama kod kuće i kaže da mu nedostaje vanjskih priprema. Tako da njegov rezultat na maratonu dobija još veći značaj, jer se ostali učesnici spremaju napolju.
– Meni je potrebna asistencija dok trčim jer sam slijep sto odsto. Bez asistencije to ne bi bilo moguće. Za vanjsko trčanje mi nedostaje i finansija, nedostaje mi sponzora. Oprema je skupa, a malo bolje patike koje čuvaju kukove i zglobove su 300-400 KM. Treba to isfinansirati. Moj cilj za dalje su neke veće dužine, da učestvujem na ultra maratonu – nagovještava Miladin osvajanje još nekog rekorda.
Kaže da mu je žao što se omladina ne bavi sportom. – U blizini moje kuće ima dosta momaka koji se vole družiti sa mnom. Pokušavam im objasniti da će sve što sada rade imati posljedice kasnije u njihovim životima. Dok sam vidio, i u svojoj mladosti, uvijek sam se sportom bavio. Sad je ovo samo nastavak nečega prema čemu sam imao ljubav – poruka je Miladina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu