Kamo sreće da je Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila makar jednom pozvala na masovne proteste pred zgradom Suda i Tužilaštva BiH, ili pak Instituta za traženje nestalih lica zbog srpskih mučenika za čiji se grob ne zna ni skoro 30 godina od završetka rata.
Gdje bi nam bio kraj da je Odbor za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH pozivao na protestna okupljanja nevoljnika koji su se vratili na svoja predratna ognjišta, a svako malo doživljavaju da im komšije skrnave crkve i groblja, vrijeđaju i premlaćuju ih na ulicama, u 21. vijeku odbijaju da im u povratničke domove uvedu struju i vodu.
Možemo samo zamisliti kakav bi odjek u javnosti imalo to da su se pred Sudom i Tužilaštvom BiH, ili bilo gdje pred institucijama u Sarajevu, u protekle tri decenije makar jednom pojavile stotine ili hiljade srpskih žena, žrtava rata, koje traže pravdu i kaznu za svoje mučitelje.
Gdje su bile starješine VRS kada su pred pravosuđem BiH drakonski osuđivani njihovi saborci i generali? Da li su organizovali bar jedan, minijaturni protest pred zgradama tih institucija?
Ništa od toga nije bilo niti će, po svemu sudeći, uskoro biti. Umjesto toga, BORS, Republička organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, Odbor za zaštitu prava Srba u FBiH, Organizacija starješina VRS, Udruženje „Žena žrtva rata“, kao i brojne druge ovdašnje NVO, danima se nisu smirivali i pozivali su na proteste jer je pripremljena optužnica protiv Milorada Dodika.
Sve OK, za čistu desetku, ali onda, braćo i sestre, nemojte da se ljutite kad vam prigovore da sa nevladinim sektorom imate veze koliko Novak Đoković sa Fajzerovom vakcinom.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu