Hronika

"NIJE IH UBIO NEKO KOGA NISU ZNALI" Od Masakra u Žarkovu prošlo je 11 godina, a Majina porodica JOŠ NE ZNA koju ju je ubio

“Toliko se stvari promijenilo za 11 godina. Završila sam fakultet, udala se, dobila dijete… ali uvijek je ostajala ta praznina: nije bilo moje sestre da sreću podijelim sa njom”.

"NIJE IH UBIO NEKO KOGA NISU ZNALI" Od Masakra u Žarkovu prošlo je 11 godina, a Majina porodica JOŠ NE ZNA koju ju je ubio
FOTO: RAS SRBIJA

Tako za Blic započinje priču Aleksandra, sestra Maje Gostić (20), devojke koja je na današnji dan, prije tačno 11 godina, ubijena u stravičnom masakru u Žarkovu.

Pored Maje, ubijen je i njen mladić Željko Obradović (22), kao i njegovi roditelji Zoran (48) i Dragica (43), a tačno 11. godinu zaredom od njihovih ubica nema ni traga ni glasa.

Njihova porodica već 11 godina vodi donkihotovsku borbu sa vetrenjačama u nadi da će pravda konačno pobijediti.

Kako pričaju Majini otac i sestra, Slobodan i Aleksandra Gostić, jedino što žele jeste da poslije svih ovih godina agonije u kojoj žive saznaju šta se desilo njihovoj Maji. Ko ju je ubio? Ko je ubio čitavu porodicu Obradović i zašto? Međutim, odgovora nema nigdje.

Niko nam ništa ne priča. Nema na koja vrata nismo zakucali. Nema kod koga nismo otišli. Svi kažu: “Imate drugo dijete, čuvajte ga. Radimo na tom slučaju i dalje.” Ali mi ništa ne znamo. Ništa novo nam niko nije rekao. I tako godinama… – neutješan je Majin otac, dok Aleksandra briše suzne oči.

Upravo je Aleksandra pukom srećom izbjegla tragediju. Tog kobnog 27. oktobra 2007. godine bila je cijeli dan sa Majom u kući Obradovića. Međutim, dva sata prije tragedije otišla je na trening: to ju je spaslo.

– Maja i ja smo bile mnogo bliske. Nismo se odvajale. Ja sam išla često kod Obradovića s njom, jer ona je sa Željkom bila četiri godine. Znala sam da njegova mama ne otvara nepoznatima. Imali su nekoliko brava koje su zaključavali. Tako da tog dana u njihovu kuću nije ušao nepoznati čovjek. Nije ih ubio neko koga nisu znali. Ubica je s njima pio kafu. Sve ovo vrijeme, 11 godina nije malo, a opet policija nema ništa. Ne znam ko mi je i zašto ubio sestru – u suzama priča Aleksandra.

Zajedništvo, sloga i sposobnost roditelja da se uprkos bolu koji ih je lomio posvete mlađoj kćerki pomogao im je da ostanu prisebni. Aleksandra je završila fakultet, udala se, a prije dvije godine postala je majka. Međutim, kako kaže, u njenom srcu ostala je jedna velika praznina.

Ona i otac dodaju da samo žele jednu stvar. Da se Majin ubica sprovede pravdi.

– Niko nema pravo da nekome oduzme život na takav način. U njih je ispaljeno 54 metaka, a ubica je na slobodi. Samo želimo da bude uhapšen, da ga stigne pravda. Tada će nam barem malo biti lakše. Živjeti u neznanju, u agoniji šta se tog dana desilo jeste nešto najgore što može čovjeku da se desi – kažu Aleksandra i Slobodan.