Ne prođe nedjelja da ne čujemo za neki slučaj vršnjačkog nasilja, ubistva među mladima postala su sve češća. U školu nose oružje, noževe, šipke i prebijaju svoje drugare.
Igor Jurić direktor Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u emisiji “Blic uživo” rekao je da mi kao društvo danas imamo veliki problem, kako kaže, vršnjačko nasilje je sve češće, a tragedije se nižu jedna za drugom.
– U tom uzrastu djeca koja su počinila takav zločin, šta može da bude razlog uopšte da se tako nešto desi, zaista je teško reći. Mi kao društvo imamo jedan ogroman problem, a to je nasilje nad djecom i među djecom i jedna vrlo kompleksna tema o kojoj vrlo malo vodimo računa u smislu da ne radimo dovoljno preventivne aktivnosti i to je, čini mi se, sve uzrokovalo da danas imamo ovako teški slučaj. Kada čujete priču jednog dečaka koji je ostavljen sam, zanemaren od svoje majke, živi u hraniteljskoj porodici, a onda je žrtva ovakvog jednog zločina, ne možeš da se potpuno ne rastužiš. Kako da ne pomisliš na to jedno dete koje još nije počelo da živi, a već je živelo potpuno nesrećno, odbačeno, nije imalo podršku zajednice, pre svega svoje porodice i onda taj osećaj bijesa i tuge je zaista jako velik – kazao je Jurić.
Jurić ističe da je teško reći šta je razlog ovakve brutalnosti i ovakvog bezdušnog čina.
“Nasilnik je uglavnom i žrtva”
– Ono što sam nekako prepoznao iz riječi hranitelja ovog dječaka je to da veliki broj djece koja su žrtve vršnjačkog nasilja i uopšte žrtve zlostavljanja, bilo kog vida zlostavljanja, su često djeca koja ne žele o tome da govore, koja se često povlače u sebe i ono što je vrlo čest slučaj to je da oni štite svoje roditelje. Sad, da li su biološki ili su staratelji, to je nešto potpuno slično i nevažno. Ali ako nemaju dobru i dovoljnu podršku, ako nisu imali možda malo prisniji odnos ili slično, onda će se teško otvoriti i reći zapravo šta im se dešava. Što ne znači zaista da je u ovom slučaju to razlog, možda je to dete u tom momentu bilo, što bi se reklo, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu.
Mi zaista treba da vidimo sada ko su djeca koja su počinila taj zločin, da vidimo šta je uzrok takvog ponašanja, da vidimo da li tu postoji mogućnost nekog popravka uopšte u njihovim životima. Ta djeca koja su danas uslovno rečeno nasilnici su u 90% slučajeva žrtve u svojim porodicama. Da li su žrtve zanemarivanja, da li su žrtve zlostavljanja bilo kog vida ili postoji neki drugi problem, ali definitivno sa tom djecom, mi ne radimo i onda se dese ovako tragične stvari – objašnjava Jurić.
On napominje da je neophodno da se bavimo djecom koja čine nasilje i nikako ne smijemo da ih zanemarimo.
– Mi moramo da se tom djecom bavimo, mi moramo toj djeci da se posvetimo jer svako dijete koje dođe u određenom momentu u dodir sa sudom ili završi u nekom kaznenom popravnom zavodu, teško da će se ikada moći povratiti. Naravno, ovo su jako teška krivična dela i za ovo neko treba da snosi odgovornost. Videćemo kroz neki naredni period, kada saznamo kako žive porodice i deca nasilnici koja su ovo počinila, bićemo suočeni sa činjenicom da su i ta deca zanemarena, da su i ta deca žrtve određenog vida zlostavljanja. To je jedan model koji se samo prenosi i taj lanac, ako se ne prekine, onda dolazi do ovako tragičnih slučajeva – rekao je Jurić.
Mladić koji je ubio tinejdžera maksimalno može da dobije 20 godina zatvora, uz dobro vladanje može da bude pušten sa nekih 38 godina.
– Naša organizacija je bila inicijator za uvođenje doživotnih kazni zatvora. Tada smo imali veliki broj ljudi koji su se suprotstavljali toj inicijativi. Mogu da kažem da danas možda mogu i da razumem te ljude. Tada je isto bila polemika da li je doživotna kazna zatvora potrebna, a sa druge strane, i tada smo se borili da ljudi koji su mlađi od 21 godine ne mogu biti osuđeni na doživotnu kaznu zatvora. Jako je sada teško govoriti o tome, pogotovo iz perspektive čoveka koji je doživeo to da mu je dete ubijeno. Mislim da pravda ne postoji, ne može se zadovoljiti ni na koji način.
Za njega je takođe život završen, ali teško je o tome govoriti, pomešana su osećanja. Uzeli smo jednom dečaku život, čini mi se našom nebrigom, našom nepažnjom, našom nemarnošću, samo zato što se ne osvrćemo oko sebe i ne shvatamo da neka deca imaju problem, da im je potrebna pomoć i onda kad im ne pomognemo, oni upravo iz naučenog nekog modela počinju ovakva krivična djela. Teško mi je uopšte da komentarišem bilo kakvu sudsku presudu, kakva god da bude, mala je zato što je jedan život oduzet – kazao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu