U ranijim intervjuima Teya Dora je pričala o značenju cvijeta “Ramonda” i o svojoj pjesmi koja je očigledno pobrala najviše iskrenih simpatija publike kako u našoj zemlji, tako i širom svijeta, gdje je već poznata zbog velikog uspjeha svoje pjesme Džanum, koja je prošle godine bila jedna od najviralnijih na planeti, prenosi Blic.
Pjesma “Ramonda”je vrlo brzo pobrala simpatije publike i važi za favorita?
– Drago mi je zbog toga zato što je pjesma posvećena jednom velikom simbolu kojim srpski narod već skoro cijeli vijek obilježava Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, u kome je Srbija zajedno sa velikom većinom evropskih zemalja pobjedila poslije mnogih stradanja i žrtava. Ali ime Ramonda ima još mnogo značenja. Taj cvijet koji izvire iz ljudske ruke, vijekovima je amajlija u koju se do dan danas vjeruje ne samo u Srbiji, već i u Španiji, Francuskoj, Italiji, a poznat je i kao talisman i u germanskim narodima samo što se tamo zove “Ramona”. Pored toga ono što je opšte poznato je da je Ramonda endemski cvijet vjerovatno najstarija biljka cvjetnica na planeti koja je toliko miliona godina preživjela jer bukvalno može da se povrati i ponovo raste i cvijeta čak i ako se potpuno osušila. Zovu je “biljka Feniks” zbog činjenice da je samo jedna kap vode dovoljna da ona ponovo oživi. To značenje Ramonde za mene je najvažnije jer predstavlja nadu da sve može biti bolje i upravo u današnje vrijeme kada je planeta i ljudi na njoj žrtva zemljotresa, uragana i raznih ratova, čini mi se potpuno opravdanim da cijeli svijet čuje jednu pjesmu u kojoj se tako intenzivno pjeva o Ramondi. Istovremeno se nadam da će ova pjesma da probudi i svjest ljudi o činjenici da je vrsta Ramonda danas zaštićena, odnosno da je ugrožena i da je njeno branje zabranjeno upravo zato da ne bi iščezla sa planete. Voljela bi da ova pjesma dotiče ljude sa svih ovih aspekata koje sam pomenula, od patriotske do ekološke svijesti.
Kako je nastala pjesma? Da li je tačno da ste je napisali u Parizu?
– Dok sam bila posljednji put u Parizu, mamina drugarica Biljana čiji su preci bili ratnici solunskog fronta, govorila mi je o toj borbi naših predaka i o njihovoj žrtvi i te njene divne priče bukvalno su mi se vratile prošle jeseni kad sam već bila pred odlukom da napišem pjesmu za Evroviziju. Sjetila sam se da u notama imam melodiju koju sam prethodno napravila a koja je inspirisana starom srpsko-vizantijskom muzikom koju je i naš veliki Mokranjac koristio. Pozvala sam Luku Jovanovića Luxonea, kolegu kompozitora sa kojim sam već radila na pjesmi Džanum i Adrijana Kojdića Ajzija sa kojim često radim na tekstovima, i tako je nastala ova verzija koju danas znamo kao Ramonda. Ako je ljudi zavole onoliko koliko je ja volim biću zaista srećna.Inače, među favoritima za pobjedu na “Pesmi za Evroviziju 2024” našli su se Breskvica, Konstrakta, Zorja Pajić…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu